Skip to main content

Ko ne sluša pjesmu, slušaće oluju…

Ko ne sluša pjesmu, slušaće oluju…



Ko ne sluša pjesmu, slušaće oluju…
Predsjednik Noćnih Vukova u Crnoj Gori Vukoman Bulatović

Radost zbog znage ruske armije je zbog toga što je u stanju da stane na put nametanju zapadnog viđenja demokratije i slobode. Iste one demokratije koja nas je 1999 zasula kasetnim bombama i osiromašenim uranijumom.

I gle čuda, niko od tada “hrabrih” 19 zemalja NATO alijanse danas ne brani Ukrajinu, avioni im ne lete, nema njihovih “mirovnih snaga”,njihove bombe ne padaju da zaštite fašističku demokratiju koju su oni oblikovali. Kukavice… ne pada im na pamet da svoje vojnike žrtvuju, a tako su svesrdno gurnuli Ukrajinu u krvavi sukob i stradanje. Nad nama su se iživljavali, probali nova oružija, ubijali nam djecu, rušili mostove, zlokobno nadlijetali malu i nebranjenu zemlju.

Ali kod nas nije bilo kolona izbjeglica, sahranjivali smo svoje mrtve i prkosno se okupljali na mostovima i trgovima, pokazujući “milosrdnom anđelu” da nas ne može slomiti. Danas će biti onih koji će osuditi podršku Rusiji, najprije pripadnici prošle i sadašnje vlasti, koji su po ovom pitanju isti, sluganski servilni prema zapadnim silama i njihovim saveznicima.

Ovi prošli su to radili da bi dobili podršku u pljačkanju i osiromašivanju svoje zemlje i sopstvenog naroda a ovi sad u dubokom naklonu prema istima da bi sačuvali fotelje. I jedni i drugi žele da naše vojnike upute na put bez povratka, da žrtvuju tuđu djecu dok svoju sklanjaju po inostranstvu. Prednjači aktuelni “otac nacije” koji ima pozamašno iskustvo u slanju tuđe djece u rat, prebijanju , zastrašivanju i naravno u zavađanju svog naroda. Jer ovo što je zapad uradio Ukrajini bivša vlast na čelu sa “ocem nacije” je pokušala sa nama, da nas okrene protiv sopstvenog naroda. Tako da ni ovo nije naša vlada…

Naša vlada ne treba da bude ni srpska ni crnogorska, ni manjinska ni većinska već stvarno naša, sastavljena od sposobnih ljudi, bez obzira na vjeru i naciju koji će zemlju povesti putem prosperiteta. Ova zemlja je naša zajednička kuća, ali oni sa najmanjom sobom moraju shvatiti da ne mogu sami određivati boju fasade. Tako nam ne mogu uzeti pravo na slobodno mišljenje i izražavanje svoje podrške onima koje osjećamo najbližima. U tome ćemo istrajati bez obzira na od mržnje izobličena lica nekih poslanika/ca, razne pritiske, hapšenja i prijetnje. Jer kako reče pokojni Mitropolit posle jednog od hapšenja ( ne zato što smo nešto uradili, već što smo drugačije mislili)…”Dokle vas god ovi hapse, znači da ste na pravom putu”



Komentari

Subscribe
Notify of
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare

Povezani članci