Nije slučajno što je u poruci gospodina Adžiča mjesto prvog potpredsjednika buduće evropske vlade predviđeno za Srbina. Okolnosti crnogorske politike su takve da bi ovaj potez omogućio dodatni legitimitet cjelokupnom poduhvatu formiranja manjinske vlade i posebno glavnoj ideji da to treba da bude vlada pomirenja. Potez je osmišljen i sa ciljem da dodatno ublaži moguću kritiku DF-a jer će u vladi na jednoj od dvije najviše pozicije biti autentični Srbin. Taj Srbin je Vladimir Joković, lider SNP-a ili neko iz samog vrha SNP-a. Pod uslovom, naravno, da Glavni odbor SNP-a dvotrećinskom većinom ovih dana tako odluči.

Elementarna politička logika nalaže da bi potpredsjednik Crnogorac zapravo mogla da bude Crnogorka – Jovana Marović. Gospođa Marović je politikolog i doktor nauka. Bila je veoma uspješni student Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu. I ako bismo tu stali, neko bi mogao pomisliti – eto još jednog potpredsjednika bliskog Srbima. Upućeniji znaju da je gospođa Marović izvorni crnogorski suverenista, koja je u periodu kada je bila civilni aktivista razvila snažnu mrežu međunarodnih kontakata, pa i sama postala uticajna u njoj.

Gospođa Marović bi bila najuticajnija žena u budućoj vladi. Ukoliko bi se desilo i da gospođa Danijela Đurović, potpredsjednica SNP-a, bude izabrana za predsjednicu Skupštine Crne Gore, to bi, uz najavljena programska usmjerenja, u javnosti osiguralo dodatnu snagu imenovanju i Dritanove vlade i nove vlasti u cjelini kao evropske.

Jedno potpredsjedničko mjesto u vladi čeka Ervina Ibrahimovića, predsjednika Bošnjačke stranke. To mjesto njemu je pripadalo i nakon avgustovskih izbora 2020. godine, ali je tada Zdravko Krivokapić smatrao da je njegova vlada dovoljna samoj sebi i da nije potrebno širiti podršku u crnogorskoj skupštini, pa ni održavati onu minimalnu od jednog poslanika. Krivokapić je mislio da će zasjesti u premijersku fotelju pune četiri godine i da niko neće ni pokušati da ga skloni bez obzira na to kako se on ponašao i šta radio.

Krivokapić danas plaća cijenu svojih promašaja. Najneuspješniji je premijer u istoriji crnogorskog višepartizma i u istoriji će se o njemu učiti više kroz to što je svima nama prokockao najveću istorijsku šansu za ogromni iskorak ka progresu, nego po tome što je bio prvi na listi kandidata za poslanika najubjedljivijeg pobjedničkog saveza na izborima na kojima je razvlašćen Milov DPS. Manjinskom vladom koriguje se jedna od kontrukcionih grešaka Krivokapićeve vlade – politički predstavnici stranaka nacionalnih zajednica učestvovaće u vladi.

Kada se ovoj listi doda i to da će predsjednik buduće vlade biti Dritan Abazović, etnički Albanac koji je na čelu jedne građanske političke formacije u Crnoj Gori, slika vlade zaista postaje zanimljiva i jedinstvena u tridesetogodišnjoj istoriji obnovljenog crnogorskog višepartizma. Neko će reći – vlada svih vjera i nacija. Drugi će reći – vlada pomirenja. Biće i relevantnih kritika koncepta manjinske vlade, vjerovatno i personalnih rješenja i to je sve demokratski.

Ono što je danas jasno kao dan, to je da je formiranje manjinske vlade skoro pa gotova stvar. Ta vlada nam je pred vratima. Djeluje da se već zna ko može da računa na premijersko i na potpredsjednička mjesta i da se sada finalizuju dogovori oko svih ostalih članova vlade. Vlada će vjerovatno biti oročena na godinu dana, nakon čega ćemo ne proljeće iduće godina u istom momentu imati izbore za predsjednika države i izbore za poslanike u crnogorskoj skupštini.

To znači i još jednu važnu stvar – ko god planira da sačuva ili da dalje snaži svoj uticaj u politici u Crnoj Gori, taj treba ovoga momenta da krene u pripreme za izbore iduće godine. Ti izbori će biti ključ za definisanje budućnosti Crne Gore. I na tim izborima će, kao što je i red, građani ocijeniti i Krivokapića i nosioce ideje manjinske vlade i sve ostale relevantne aktere. Nema dileme da će ti izbori biti jedan od najvećih demokratskih momenata crnogorske politike.