Naša posla, kroz Sozinu do Svetog Stefana: Naši Rusi!

Naša posla, kroz Sozinu do Svetog Stefana: Naši Rusi!

Pozicija: 2
Napiši komentar
| Ivan Milošević
Pozicija: 2
Napiši komentar
Ivan Milošević

Naša posla, kroz Sozinu do Svetog Stefana: Naši Rusi!
Ivan Milošević, generalni sekretar Udruženja novinara Crne Gore
Ivan Milošević, generalni sekretar Udruženja novinara Crne Gore

Skoknuo sam do Svetog Stefana. Kroz Sozinu, naravno! Ko će da se lomata petrovačkim i ostalim stranama. Platiš 2,5 vra i za pola sata si na moru! Milina! Čim izađeš iz tunela, dočeka te miris mora! I uvijek ti taj susret izgleda nekako drugačije! Čudo je ova naša obala! Puna je neke mistike, zagonetki, pitanja…

Preskočih Čanj, Lučice, Buljaricu, rekoh da skoknem do Perazića Dola. Uvijek mi je bila draga ta plaža. Kada se kupaš u podnožju olupine od hotelske skalamarije postane ti sve jasno ko je ko i šta je u Crnoj Gori! Čitava Crna Gora stane u tom kontrastu u Perazića Dolu. Lijepa plaža i olupina od hotela! Međutim, kolima se do plaže ne može. Rampa zaključana, katanac novi i izglancan, pa ako hoćeš niz stepenice, pa na plažu. Nešto mi je muka bila da silazim, odnosno da se poslije gegam uzbrdo, a zgadio mi se i onaj katanac! Podsjeća me na zaključanu Crnu Goru, naše zakatančene nade da će nam biti bolje!

Spustih se do Drobnog pijeska. Kao da si na skijalištu i veleslalomu, nizbrdica ko zna od koliko stepeni, puno krivina, ali plaža lijepa. Tek desetak kupača, ali zato tuce više radnika. Jedni kopaju neke rupe, drugi uređuju plažni bar. Milina, nema one preglasne muzike iz barova, samo more šušti, djeca se kupaju i lijepe mame šetaju u bikinima! Čak su i ležaljke džabe! Šta ćeš više! Istina, more hladno, pa je ljepše na plaži! Osim nekih Podgoričana svi ostali pričaju ruski. Da li su Rusi ili Ukrajinci, rekoh da ne pitam, ko zna šta iza morske idile vreba i gdje će se neki đavo pojaviti. Kafa na plaži 1,50 evra! Podnošljivo!

I milina ponekad dosadi, pa krenuh put Svetog Stefana. Međutim, opet katanac. Na vrhu jedne uzbrdice neko stavio rampu i katanac! Gdje baš sad, kada je uzbrdica ko zna koliko stepeni! Nadam se u ručnu, stisnuh je i izađoh da vidim o čemu se radi. Katanac jak, ali priskoči jedan pedesetogišnjak i kao od šale ga mače. Pitam ga kako to uradi, a on na ruskom, koliko sam razumio, reče kako on može sve. Upitah ga je li Rus, ali on odmahuje glavom i ponavlja „Ukrajina“, „Ukrajina“… Taman sam se ponadao da je Rus, pa da mu stisnem ruku, ovako samo sam mu odmahnuo i krenuo dalje! Ko pravi ove ceste od magistrale od plaže, da mi je znati! Koja nizbrdica ili uzbrdica, Bože dragi, misliš da ćeš istoga časa da se survaš u provaliju!

Do Svetog Stefana kolone. I o sa crnogorskim i komitskim zastavama! Krenuli na Cetinje, na proslavu Dana nezavisnosti! Bodu mi oči one tri boje na zelenoj zastavi i objašnjavam saputnicima da su zelenaši bili Srbi, ali da su htjeli drugačije da se ujedine u zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca, ali sam brzo odustao. Sa mnom su istomišljenici, pa šta da im objašnjavam!

U Svetom Stefanu mirno i prelijepo. Kao da je vrijeme stalo! Sveti Stefan blista pod večernjim suncem i kao da je živ. A on je zapravo zatvoren, nema gostiju… Čudo šta ti je život! Sveti Stefan pun života je prazan! U glavnoj svetostefanskoj ulici trobojka, a preko puta koš čija je tabla u srpskim bojama! Odlučih da sjednem u restoranu sa pogledom na srpski barjak i koš. Sok 2,5 evra! Uzimajući u obzir pogled, odnosno Sveti Stefan, srpski barjak i koš, podnošljivo! I kroz Sveti Stefan prolaze automobili sa zelenim zastavama sa srpskim bojama! Dižu dva prsta, on latinično l, ali ćute! Da li zbog srpskog barjaka i koša u blizini ili je nešto drugo u pitanju, ne znam, ali Sveti Stefan mi skroz izgleda srpski! Ni ta zelena zastava ni ta latinična slova ne mogu tu ništa da promijene!

A u Budvi kao da je sezona krenula. Restorani puni, poosebno oni njegovi djelovi ukopani u more! Na prvi pogled se vidi da je puno Njemaca, Engleza… O Rusima ili Ukrajincima i da ne govorim. Budvansko šetalište odjekuje od ruskih riječi, skoro svaki drugi prolaznik je Rus ili Ukrajinac! Pričaju kao navijeni i nijesam primjetio da je neko od njih nervozan. Jure za djecom, kupuju sladolede i grabe stolice! Valjda bi Ukrajinci i Rusi mogli da primjene budvanski metod zajedništva, pa da prekinu rat i dođu u Budvu da se na miru okupaju i ponešto potrguju!

I baš u Budvi vidi se koliko je besmisleno uvoditi Rusima sankcije! Koje sankcije, Bože dragi, ljudima koji su postali dio našeg stanovništva i po ničem, osim po jeziku, ne razlikuju se od nas. Imaju iste garave oči, razbarušenu frizuru i prelijepe ženske osmijehe, kao i mi! I sada im Dritan uvodi sankcije! Kome, Rusima u Budvi? To je kao da uvede iz Podgorice sankcije ili organizuje blokadu Tuzi, Doljana ili Lijeve Rijeke!

Budvom i noću dominiraju tri nedovršene betonske kule! Ko odluči da ih tu poperi, Bože dragi, ima li taj tri čiste i je li zreo za Dobrotu? Ipak, mimo njih, odvija se život Budve, gdje se više čuje ruski, nego srpski i gdje niko nikoga poprijeko ne gleda. Mladi, i ne samo oni, se osvrću za lijepim djevojkama, stariji prebiraju po uspomenama, a od cjenovnika boli glava! Sve je to draž ljeta i noćne razbibrige! Nije ga ni pokvario kvazivatromet sa zidina Starog grada povodom 21.maja. Nijesam primjetio da ga je neko posmatrao! Od njega su bili interesantniji brancini u ulju ili na ražnju! I jesu interesantniji od svakodnevnig gluposti koje nam se dešavaju. Posebno od sankcija Rusiji! Kada bi ih primjenili u Budvi, dobili bismo poluprazan grad! Barem noću!

Privet, Rossiя!

*Stav autora ne odražava nužno stavove portala ADRIA


Napišite komentar ovdje
symbols left.
Niste prijavljeni
Unesite tražene podatke
Učitavam komentar The comment will be refreshed after 00:00.

Budite prvi koji komentariše ovu vijest


Povezani članci

Pratite nas i putem iOS i Android aplikacije

Adria TV® 2022. All rights reserved. Made By  iv solution


Adria Management Services