„Kako se ovo dešava u toku jednog mandata se mijenja većina. Na današnji dan egzistira duh dvije većine koje se međusobno . Ovdje je bila pristuna jedna ideja od 30. avugsta. To je bila euforična ideja, ideja da se zaustavi DPS. Prošlo je godinu ipo dana, vlada koja je tada uspostavljena nije imala želju za dijalog. Bez dijaloga nema razmjene ideja, mišljenja, vrijednosti. Ta vlada nije bila spremna za to. Ta ideja oko stvaranja dijaloga je okupila novu većinu. I svi su u ovoj većini – Crnogorci, crnogorski Srbi, i svi ostali.“, kazao je on.

Pavićević je kazao da ova manjinska vlada neće biti manekenska već da se ona služi afirmacijom dvije stvari a to je ekonomska stabilnost i pravda.

„Mi smo željni pravde kao promrzli sunca. Obećavali smo je u velikom obimu prije 30. avgusta. Rekli smo daćemo kilogram hljeba ali i tonu pravde. To će biti put pun iskušenja i teških odluka. Vidjećemo ko će na tom putu izdržati. Pitanje je da li ćemo mi iz ove većine moći da se smatramo većinom. Možda će sasvim neko drugi dati doprinos.“, kazao je Pavićević.

Bilo kako bilo, kaže on, ideje će biti te koje će formirati određene većine.

„Podjele kojima smo robovali i podjele kojima robujemo su nešto što moramo da prevaziđemo. One se prevazilaze edukacijom, vaspitanjem, savremenim stavovima koji su sinonimni sa svim svijetom. U Crnoj Gori moraju svi da se osjećaju komforno, kao svoj na svome.“, kazao je on.

Pavićević je naglasio da će mladi ljudi ostati ovdje i da vidimo šta im ostavljamo, rovove i getoe.

„Povukao me ovaj događaj sa ovom djecom koja su imala neprijatnosti na Cetinju. Ne bih želio da komentarišem, ali ću ispričati jednu priču. Radi se o 1943. godini. Poljska je bila zemlja sa najviše Jevreja, a Varšava grad sa trećinom Jevreja. 43. je napravljen geto za Jevreje. To je bilo do te mjere da to nije bilo humano, čak su i turističke ture obavljane da ljudi obilaze i posmatraju geto. Ne ulazim u strahote tog vremena ali moram da konstatujem da je neposredno pred ustanka u tom getu, na neki jevrejski praznik, djeca su na hebrejskom pjevali prazničnu pjesmu. Samo taj jezik i pjesma i veselje su bili dovoljni da im presuda stigne za 15 minuta. Svih njih 20ak su bili su bili pobijeni. Svaka slučajnost nije bila namjerna ali svaka sličnost me užasava. Ovo govorim kao ljekar i humanista. Za ove stvari ne smijemo da pokažemo ni milimetar tolerancije. Ovo mora da se osudi. „, kazao je Pavićević.