Istraživanjem, od svega nekoliko klikova na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije, novinari Vijesti su otkrili da Božović nije predao imovinski karton. I to je legitimno, jer su podaci javni. Kao i podatak da lideri DPS-a, URE i SNP-a Milo Đukanović, Dritan Abazović i Vladimir Joković ne dozvoljavaju ASK-u da im provjeravaju račune u bankama, ali tog teksta nema u Vijestima.

Zanimljivo, napad na Božovića dolazi baš u trenutku kada sva istraživanja sa terena, a za koja uveliko i sve političke partije znaju, pokazuju da on ima rezultat koji mu sigurno garantuje mjesto predsjednika opštine.

I ne samo, to.

Rezultat je prema svim istraživanjima bolji od onog koji je ostvario dosadašnji predsjednik opštine Marko Bato Carević.

Božovićeva porodica već generacijama unazad živi u Budvi. Marljivim radom stekli su status jedne od najimućnijih porodica u Budvi, te je Božović svojim političkim djelovanjem, gotovo sigurno mogao samo da umanji svoju imovinu, koju je mogao i da umnoži da se nije politikom bavio. 

Božović je beskompromisno stao na listu DF-a u Budvi, iako mu lično to i ne treba, i želi da okupi na listi i rođene Budvane, ali i sve one časne i poštene ljude koji nisu rođeni Budvani, ali koji godinama imaju prebivalište u tom gradu i pravo glasa.

Za razliku od Božovića, ostale partije i dalje ćute.

Demokrate između sebe prebacuju vruć krompir iz ruke u ruku i još ne znaju ko će biti nosilac. Ulog je veliki, ali i odgovornost za rezultat.

Najzanimljivija stvar je sa DPS-om, koji ne samo da nema još ni u najavi nosioca liste u Budvi, nego i problem da sastavi listu, s obzirom da je veliki broj simpatizera ove partije naprasno odlučio da ih napusti.

A niski udarci, i oni koji ih podvaljuju, mogu jedino to raditi iz straha.

Ali, što bi Njegoš rekao: „Strah čovjeku kalja obraz često“.