KOLUMNA

Temeljni put, do legitimiteta: Svaka buduća Vlada Crne Gore bez Srba, bila bi kao korice bez knjige

Posmatranje politike sastoji se iz izlaganja činjenica i suda da li su te činjenice dobre ili ne. U ovom članku činjenice ću iznjeti da bi poslužile krajnjem zaključku. Prva i osnovna činjenica jeste to da je prošlost toliko upletena u sadašnjost da nije moguće razumjeti političko stanje današnje Crne Gore bez stalnog osvrta na stanja koja su prethodila našim danima.

Temeljni put, do legitimiteta: Svaka buduća Vlada Crne Gore bez Srba, bila bi kao korice bez knjige

Posmatranje politike sastoji se iz izlaganja činjenica i suda da li su te činjenice dobre ili ne. U ovom članku činjenice ću iznjeti da bi poslužile krajnjem zaključku. Prva i osnovna činjenica jeste to da je prošlost toliko upletena u sadašnjost da nije moguće razumjeti političko stanje današnje Crne Gore bez stalnog osvrta na stanja koja su prethodila našim danima.


Temeljni put, do legitimiteta: Svaka buduća Vlada Crne Gore bez Srba, bila bi kao korice bez knjige
Bojan Milić, novinar
Bojan Milić, novinar

Počeću sa osvrtom na jedanaesti vijek, tačnije na period omeđen između 1000. i 1016. godine. To je vrijeme u koje je smještena vladavina dukljanskog vladara Vladimira. Ubijen je u zavjeri, u Prespi, u Bugarskoj, 22. maja 1016. godine, prilikom izlaska iz crkve. Vladimirov značaj je jedinstven i on je prvi vladar koji je u jednoj srpskoj kneževini uzdignut za sveca. Crkvena i narodna tradicija njeguju kult kralja Vladimira koji je, nema sumnje, prvi Srbin sa vladarskim dostojanstvom koji je proglašen svetim. Mošti svetog srpskog kralja Vladimira čuvaju se u manastiru kojeg Albanci nazivaju Šin Jon, a nalazi se u dolini rječice Kuše, lijevo od puta Elbasan-Skadar. Nakon što su bile oduzete od strane države Albanije i čuvane u Državnom istorijskom muzeju u Tirani, mošti su 12. 04. 2021. godine vraćene, a dočekao ih je Njegovo preosveštenstvo g. Antonije, Mitropolit Elbasana. Lično mu ih je predala ministarka kulture Albanije Elva Margariti, zajedno sa direktorom Državnog istorijskog muzeja Albanije Dorijanom Kucijem. Istorijskom događaju svjedočio je i svojim prisustvom predsjednik Vlade Albanije Edi Rama. Ne mogu da tvrdim kako bi se izjasnio kralj Vladimir danas-kao Srbin, Crnogorac ili Albanac, ali je činjenica da je svetac uspio da ujedini narode Balkana, koji, bez obzira na vjeroispovijest, dolaze da mu se poklone. Današnja, moderna, građanska Crna Gora, ne bi se ponizila kada bi poklonila više pažnje činjenicama.

Kao što smo naslijedili upotrebu prezimena, tako smo naslijedili i osjećaj pripadnosti i zajedništva. Od prošlosti koja živi u sadašnjosti dobijamo moćnu pokretačku silu za pretvaranje sadašnjosti u bolju budućnost. Ta sila se najbolje manifestvovala litijama koje će ući u udžbenike kao primjer demokratske borbe za onaj osnov civilizovanog života, a koji se zove sloboda. Cijeli svijet je posmatrao zajedništvo građana Crne Gore, koje je okupljala pripadnost pravdi, u odbrani svetinja. Srbi, Crnogorci, Albanci i Bošnjaci, nakon veličanstvenog "časa demokratije" održanog Evropi i svijetu sada treba da se potrude da ono što su izborili razvijaju. Sveti kralj Vladimir je jedna od onih nevidljivih pokretačkih sila koje su davale vidljiv rezultat zajedništva. Svetitelji čija imena su vjerni ljudi prizivali tokom litija nisu "sektaši" i ne poznaju razlike po nacionalnoj, rasnoj i vjerskoj osnovi. To je činjenica. Činjenica je, takođe, da je u Crnoj Gori nikada izraženije preplitanje politike i religije. Ne trebe biti svetac poput Svetog kralja, ali je dovoljno biti mudar političar i iskoristiti ovo preplitanje na korist građanima. Ako Albanci u Albaniji mogu da čuvaju mošti velikog svetitelja Srpske pravoslavne crkve i Pravoslavlja uopšte, zašto onda ne bi Crnogorci, Albanci i Bošnjaci u Crnoj Gori čuvali pravo Srpskom narodu čiji identitet je neraskidivi dio crnogorskog. I obratno.

Činjenica je da je vlast, nakon litija, počela da se gradi na temelju pobjede koja je sobom nosila religijsku osnovu i da je zapravo Srpska pravoslavna crkva ta koja je još jednom ujedinila, nikako razjedinila. Isto tako je činjenica da su nakon veličanstvene pobjede na površinu počele da izlaze partikularne težnje i interesi. Poslužiću se ovdje riječima "oca istorije", čuvenog Herodota koji je, nakon što je obrazložio kako su tirani protjerani iz Atine, rekao: "Sasvim je jasno, ne samo iz ovog primjera, nego i iz mnogih koji se nalaze svuda, da je jednakost izvanredna stvar; jer su čak i Atinjani, koji pod upravom tirana nisu bili nimalo hrabriji od ma kojeg svoga susjeda, postali neosporno prvi među njima čim su se otresli jarma. Ovo pokazuje da dok su bili ugnjetavani oni su puštali da budu tučeni od neprijatelja, jer su radili za gospodara, ali čim su zadobili slobodu svaki se čovjek trudio da uradi što može bolje za sebe".  Naravno, velika je distanca između petog vijeka prije nove ere i 21. naše ere. Ne postoje tirani, ali postoji "živa rana" Crne Gore: gubitak jedinstva, to jeste zajedništva. Čim se zadobila vlast, onaj koji je trebao biti "ujedinitelj" postao je "razjedinitelj".

Trebalo je, odmah nakon početka razvlašćivanja režima, shvatiti da se neće izgraditi građanska, prosperitetna i moderna Crna Gora samo ako se interesi građana koji se deklarišu kao Srbi ostave po strani. Činjenica je da Crnu Goru sa Srbijom vezuju neraskidive porodične, familijarne, kumovske i poslovne veze i nije moguće Srbe u Crnoj Gori pretvoriti u onog "istorijskog jevrejskog jarca koji iskupljuje grijehove". Ne mogu se na Srbe, kao ni na bilo koga drugog u Crnoj Gori, prenijeti "politički grijehovi" cijelog naroda. Činjenica je, takođe, da se legitimnost svakog poretka zasniva na njegovom prihvatanju od strane građana. Građani moraju imati uvjerenost u valjanost poretka. Ako nedostaje uvjerenje u valjanost poretka nema ni stvarne prihvaćenosti, a samim tim ni legitimnosti. Stoga, treba uzeti u obzir objektivni broj Srba u Crnoj Gori, zatim izvagati da li bi bila legitimna bilo koja Vlada u kojoj ne bi Srbi igrali značajniju ulogu. Postojanje na prostoru Crne Gore, tradicija i kultura, daju za pravo i Srbima da budu faktor odlučivanja. Ako ništa drugo, to pravo datira još od jedanaestog vijeka i doba prvog srpskog svetitelja koji je vladao ondašnjom Dukljom, a koga danas čuvaju Albanci koji je i njihov koliko i crnogorski i srpski. Treba odmah, jasno poručiti da je došlo vrijeme da Dritan Abazović  "bude Srbin onoliko koliko to njegov prethodnik nije bio". Neophodno je iz razloga da ne postanemo sami sebi tirani, da ne ispustimo sve političke tekovine onog narodnog zajedništva prikazanog i pokazanog litijama. Vrijeme je da to zajedništvo povratimo.

Uzimajući u obzir istoriju, kulturnu baštinu, postojanje i državotvorni karakter koji su Srbi ugradili u nastanak Crne Gore, oni moraju biti dio svake buduće Vlade Crne Gore. Svaka buduća Vlada Crne Gore bez Srba, bila bi kao korice bez knjige. Nepotpuna, bez legitimiteta i osuđena na kratkoću postojanja. Da li će to biti mjesto premijera, to je manje-više važno, najvažnije je pratiti objektivni tok stanja stvari koji jasno govori da su Srbi, nakon litija, povratili u punoj mjeri politički kapacitet da se uhvate u koštac kreiranja budućnosti države Crne Gore. U samom uvodu ovog članka sam se osvrnuo na Svetog kralja Vladimira kako bih slikovito prikazao vječnost prisustva Srba na prostoru Crne Gore, ali prisustvo koje ne negira postojanje drugih. Baš zato i primjer da se Albanci okupljaju oko sveca kojeg smatraju isto toliko svojim koliko je on Srbin. Ovaj primjer, zajedno sa Herodotovom opomenom postavlja izbor pred građane Crne Gore-ili zajedništvo ili povratak na staro, trećeg nema. Aktuelna Vlada, ali i svaka buduća treba biti iznad partija i partijskog, kako bi se pripremio teren za što uspješnije sučeljavanje sa nadolazećim globalnim problemima koji, nema sumnje, pogađaju i državu Crnu Goru.

Baš zato, zbog kompleksnosti vremena u kojem živimo, značajnija uloga Srba u Vladi Crne Gore će imati efikasan i efektivan učinak na odnose sa susjednom Republikom Srbijom. Griješe oni u Crnoj Gori koji misle da bi veći uticaj Srba na kreiranje unutrašnje i spoljne politike uvećao uticaj predsjednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića. Njemu uticaj slične vrste ne treba, jer ga ima širom svijeta. Ali, ima interes, a taj interes je da pomogne građanima Crne Gore, ne samo Srbima. To je pokazano prilikom apokaliptičnih borbi sa virusom covid-19 i vakcinama koje život znače. Svi građani Crne Gore trebaju da pozdrave jačanje Srbije jer samim tim, iako možda još uvijek toga nisu svjesni, biće jaka i Crna Gora, a neće biti jake Crne Gore ukoliko se ostavi po strani srpski faktor. Stoga, nadajmo se da će političke elite u Crnoj Gori pokazati odgovornost i mudrost i pronaći temeljni put do legitimiteta svog postojanja na političkoj sceni.

Krajnji zaključak je na čitaocu.

*Stav autora ne odražava nužno stavove portala ADRIA


Napišite komentar ovdje
symbols left.
Niste prijavljeni
Unesite tražene podatke
Učitavam komentar The comment will be refreshed after 00:00.

Budite prvi koji komentariše ovu vijest


Povezani članci

Pratite nas i putem iOS i Android aplikacije

Adria TV® 2022. All rights reserved. Made By  iv solution


Adria Management Services