Da li istražitelji svojim neradom stvaraju klimu da Predrag Šuković ponovo bude nečija meta?

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica, obavijestila je nedavno javnost da je u tom Tužilaštvu formiran predmet za NN lice – počinioca pokušaja ubistva Predraga Šukovića u julu 2016. godine i to nakon što je srpski državljanin Radovan Aleksić, kao jedini osumnjičeni za to krivično djelo, oslobođen svih optužbi.

Iz navedenog je jasno da tužilaštvo ni nakon osam godina nije uspjelo da identifikuje napadača koji je u sred bijela dana, na očigled velikog broja građana, u centru Podgorce, pokušao da liši života aktuelnog šefa Specijalnog policijskog odjeljenja.

Objašnjenje tužiteljke Lepe Medenice je zanimljivo jer ukazuje na odnos nadležnih prema tom važnom predmetu koji može u krajnjem dovesti do dvojako lošeg rezultata, čak i da ne postoji takva namjera istražitelja, mada se ni ona ne može isključiti.

Prvo, tužilaštvo nema namjeru da riješi slučaj jer očigledno i dalje štiti nalogodavce i počinioce ovog krivičnog djela, a oni se, kako je Radovan Aleksic svojevremeno javno saopštio, nalaze u državnom vrhu i bezbjednosnom sektoru Crne Gore.

I drugo, svojim nečinjenjem tužilaštvo, svjesno ili nesvjesno, u sadašnjem vremenu stvara klimu koja dodatno pogoduje mogućem ugrožavanju lične bezbjednosti Predraga Šukovica budući da je šef SPO izlozen velikom riziku zbog poslova i funkcionalne dužnosti koju trenutno obavlja. Nadlezni organi koji se bave njegovom zaštitom bi to morali da imaju u vidu.

Da postoji odlučnost za pronalaženje počinilaca i nalogodavca tog krivičnog djela, tužilaštvo bi pokrenulo postupak protiv onih koji su montirali proces vođen protiv Radovana Aleksića, što bi dovelo do rješenja cijelog slučaja budući da su, kako tvrde dobro upućeni izvori, nalogodavci pokušaja ubistva Predraga Šukovica i nalogodavci montiranog procesa protiv Aleksica iste osobe. Posto Više državno tužilaštvo nema znanja i sposobnosti ili jednostavno ne želi da pronađe počinioce tog krivičnog djela, kao jedina adresa koja je može riješiti ovu situaciju nameće se vrhovni državni tužilac Milorad Marković, što bi sigurno, pored zadovoljenja pravde i gonjenja pravih počinilaca krivičnog djela, značajno ojačalo i ličnu bezbjednost Predraga Šukovića.

Preduzimanje mjera protiv odgovornih za teške zloupotrebe tokom vođenja ove istrage i planskog podmetanja krivičnog djela stranom državljaninu je neophodno kako se nikada više ne bi ponovile ovakve i slične situacije koje, prije svega, štete državi Grnoj Gori i njenom ugledu.

Podjsećamo, petogodišnji rad istražnih organa na rasvjetljavanju pokušaja ubistva Predraga Šukovica se završio potpunim fijaskom, odnosno obustavom istrage nakon pet godina i tužbom Radovana Aleksica protiv države Crne Gore.
Umjesto da se pristupilo identifikaciji počinioca krivičnog djela i preduzimanju drugih potrebnih mjera i istražnih radnji, tužioci Željko Tomković i Vesna Jovićević su, najvjerovatnije, po zadatku lica iz vrha režima Mila Đukanovića, pokrenuli tužilačku farsu u cilju zaštite stvarnog počinioca i nalogodavaca obračuna sa Radovanom Aleksicem, iz razloga koji, kako se pokazalo, nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa Šukovicem niti predmetnim krivičnim djelom.

Ni tadašnji VDT Ivica Stanković nije ništa preduzeo da se ta farsa zaustavi iako je sa više adresa upozoravan da se radi o montiranom procesu koji je, kako je pukovnik Radovan Aleksić kasnije izjavio, pokrenula Vesna Jovićević po nalogu “ bliskog saradnika Mila Đukanovica“.

Uprkos brojnim javnim apelima tužioci Tomković i Jovićevićeva nisu saslušali bivseg premijera Duška Markovića na okolnosti njegovih poznatih izjava „da je poznat osnovni identitet počinioca“ i da je „neko htio da ubije Šukovića da bi njemu nanio političku štetu“.

Markovićeva izjava je dosla i prije nego što je bilo ko osumnjičen za to krivično djelo i, što je najvažnije, i prije nego što je Radovana Aleksića, navodno, prijavilo lice iz Sarajeva, iako te prijave uopšte nije ni bilo, što je na kraju i utvrđeno.

Zbog svega toga se može postaviti pitanje – da li ovakvim odnosom prema ovom predmetu istražni organi i dalje, svjesno ili nesvjesno, stvaraju klimu koja može pogodovati ugrožavanju lične bezbjednosti Predraga Šukovića?