Jedina preživjela žrtva Belivukovog klana danas pred sudom: „Tukli su me i silovali“

„Želim da zaboravim tri dana na stadionu Partizana, želim da ta trauma ne bude u mom životu, da to ostane zakopano iza mene u nekoj zemlji“.

Ovim riječima, kako Kurir nezvanično saznaje, brutalno iživljavanje u prostorijama na stadionu Partizana koje su koristili pripadnici kriminalne grupe Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, opisao je svjedok I. S. koji bi danas trebalo da svjedoči u nastavku suđenja zloglasnom klanu koji je optužen za sedam ubistava, ali i silovanje ovog mladića.

Na saslušanju u tužilaštvu, I. S. je kako naš sagovornik otkriva, do detalja ispričao da mu se život pretvorio u pakao sredinom oktobra 2020. kada je iz jednom manjeg grada došao u Beograd da prošeta i da se fotografiše na Kalemegdanu, na grobu Milorada Mandića Mande i pored stadiona Partizana.

Objasnio je da su ga „navijači“ prepoznali jer je volio da ide i na utakmice i da su ga optužili da je došao da uhodi Belivuka i Miljkovića za račun pokojnog Ljubomira Markovića Kiće.

„Pravio sam selfi kod stadiona, kada su me uhvatili ti ljudi, pitali su me „Požarevac, priznaj šta radiš tu“. Povukli su me za duks i rekli „polazi sa nama“, vukli su me, udarali mi šamare i odveli u prostorije. Tukli su me pesnicama, bio sam vezivan lisicama za stolicu, stavljali su mi na ruke braon široku traku. Unosili su mi se u facu i ponavljali „šta je bilo, došao si da nas cinkariš, došao si da pratiš Velju“. Ja sam ponavljao „nisam, došao sam da se slikam“, ispričala je žrtva.

Tokom tri dana, koliko su ga držali zatočenog, tukli su ga i držaljom sjekire, tjerali ga da skine patike i udarali ga po prstima. Ipak, najgore iskustvo, doživeo je, kako je ispričao kada su uzeli štap za bilijar.

„Seksulano su me zlostavljali štapom za bilijar. Štapom su me udarali i zlostavljali me. Kada sam legao u krevet, seksualno me je zlostavljao i optuženi Aleksa Šejić“, rekao je na saslušanju.

Kako je ispričao, dok su ga tukli i maltretirali na trenutke je pomišljao da je sa njim gotovo i da neće živ izaći.

„Drugo veče, dok su me držali tu, došle su i neke djevojke, kakve ja mogu da vidim samo na televiziji, lijepe. Bio sam u modricama, doveli su me za bilijar. Jedna devojka je pitala „zašto bijete ovog dečka“, a Šejić je rekao „dijabola, cinkara, sada umjesto da svr…o u vas djevojke, ja ću to da uradim u Požarevca“. Iživljavali su se na meni, vezanog lisicama su me udarali štapom za bilijar po leđima i vratu, pao sam na zemlju od udaraca, štap se slomio o mene“, ispričao je I. S.

Treći dan, u bunker su došli i Belivuk i Marko Miljković.

„Želio bih to da izbacim iz glave, pakao je bio. Došli su Belivuk i Miljković, tukli su me držaljom od sekire, od udaraca nisam mogao na nogama da stojim. Posle toga su me tjerali da se skidam i udarali su me po nogama, glavi. Belivuk mi je ponavaljao „kaži za koga cinkariš, pi..o ciganska, cinkaroška, klošaru“. I Marko Miljković me je tukao, opkolili su me, ja sam ih molio da me puste, Marko je čak slikao i moju ličnu kartu, uvukli su me unutra u separe i nastavljali da me udaraju“, detaljno je opisala jedina preživjela žrtva klana iz optužnice.

„Mislio sam da gubim glavu, tukli su me, šutirali i u predjelu međunožja. Onda su mi rekli da će da me puste, ali da se godinu dana ne vraćam u Beograd i da nikome ništa ne pričam jer će da me likvidiraju. Molio sam boga da izađem živ. Tri i po dana su me držali bez hrane i vode“, rekao je on i dodao da su ga potom odvezli do naplatne rampe Vrčin i da se kući vratio tako što ga je povezao neki čovjek. Pitao ga je zašto je modar.

„Rekao sam da je bila tuča zbog devojke a on je rekao“ pa jel ste se tukli zbog Teodore Džehverović“, ispirčao je I. S.

Svjedoče i dvije žene

Osim I. S. koji u postupku protiv Belivukovog klana ima status oštećenog, ove nedjelje su kao svjedoci pozvani i Aleksandar Nuždić, prijatelj ubijenog Gorana Mihajlovića kao i Filip Golubović koji je sa njim bio u kontaktu.

Takođe, sudija je pozvala i dvije žene – Aleksandru Živković, suprugu Radoja Živkovića bliskog saradnika vođe kavačkog klana Radoja Zvicera, koji je u pritvoru u Turskoj zbog sumnje da je učestvovao u ubistvu Jovana Vukotića, kao i Vericu P.

Aleksandra Živković je, prema optužnici, vlasnica placa u Surduku na kom je spaljeno tijelo Mihajlovića, dok je Verica P. komšinica koja je vidjela mladiće koji su palili vatru i čak kobnog dana razgovarala sa njima.