Napravila sam par koraka unazad dok sam mu lijevom rukom pokazivala u kom smjeru treba da ide. U tom trenutku, iznutra se čulo kako me sin doziva, a taj čovjek mi se kulturno zahvalilo, nasmijao se, a onda me je udario u predjelu oka. Moj sin je vrištao, a ja sam pokušala da potrčim kako bih ga zaštitila, ali sam se spotakla i pakla. Taj muškarac je prišao i dva puta me udario nogom u predjelu leđa. Dok me je udarao, vidjela sam da za pojasom ima pištolj. Branila sam se i uspjela da ga udarim u cjevanicu. Kako se čula vriska dječaka, on je pobjegao i u tom momentu sam čula zvuk motora koji se udaljio. Stekla sam utisak da je došao da mi kidnapuje dijete”, kazala je Radulović.
Napad je prijavila policiji, koja je, kako kaže, preduzela sve što je u tom trenutku bilo u njihovoj moći. Dodijelili su joj i zaštitu, izuzeli snimke sa svih kamera u blizini stana, pitali za motiv, koji je njoj i sada nepoznat. Pisala je u međuvremenu ministru sa molbom da se slučaj što prije riješi, ali još uvijek nije dobila odgovor, niti ima pomaka u rješavanju slučaja. Nekoliko puta se interesovala u policiji, ali joj je inspektor odgovorio da se čeka “na tehnički dio”.
Radulović ističe da je zabrinuta za svoju bezbjednost i bezbjednost svog djeteta i apeluje na nadležne organe da što prije utvrde identitet muškarca koji ju je napao počinioca i otkriju motiv ovog napada.
Naglašava da za 40 godina života ni sa kim nije imala konflikt niti probleme bilo kakve vrste, ali dodaje da je i prije napada primjećivala da je neko prati, a mjesec dana prije upada nepoznatog muškarca u njen stan dobila je prijeteću poruku “pazi to retardirano dijete”.
“Poruka je poslata sa hrvatskog broja telefona koji je registrovan na Hvaru”, rekla je Radulović.
Primijetila da je prati lice na motoru
Radulović kaže da je nekoliko dana prije nego što je napadnuta u svom stanu u njihov kvart dolazio muškarac koji ju je napao, a opisala su joj ga djeca koja su se u tom trenutku igrala sa njenim sinom. Neposredno prije tog događaja, primijetila je da je jedno lice prati na motoru.
“Pratio me je čovjek na vespi koga ne bih mogla sada prepoznati jer je nosio kacigu. Fotografisao me je, a ispred njega je bilo obično vozilo sa nekoliko lica. To sam primijetila u nekoliko navrata i svaki put je ispred njega bio drugi automobil. Nisam tome pridavala značaja, jer nisam imala straha, a i ne sumnjam ni na koga, tako da to nisam prijavila policiji”, ispričala je Radulović.