Skip to main content

“bili su ostavljeni na milost i nemilost vremena”

Crnogorski pomorac otkrio kako su spasili tri života u vodama kod Australije: “Brod je tonuo, nisu imali struje…”

Crnogorski pomorac otkrio kako su spasili tri života u vodama kod Australije: “Brod je tonuo, nisu imali struje…”


Posada broda „Pacific Encounter“, australijske kompanije „Princess Cruises“, 4. maja je dobila poziv za pomoć na moru. Javljeno im je da na 200 nautičkih milja od obale Australije, već tri dana pluta jedrilica, bez pogona, kojoj je slomljen jarbol, sa tri člana posade.
Posada broda „Pacific Encounter“, australijske kompanije „Princess Cruises“, 4. maja je dobila poziv za pomoć na moru. Javljeno im je da na 200 nautičkih milja od obale Australije, već tri dana pluta jedrilica, bez pogona, kojoj je slomljen jarbol, sa tri člana posade.


Crnogorski pomorac otkrio kako su spasili tri života u vodama kod Australije: “Brod je tonuo, nisu imali struje…”
Foto: Princess Cruises

Iako je na kruzeru bilo u tom momentu tri hiljade putnika, bez oklijevanja su se uputili ka unesrećenim jedriličarima

Zahvaljujući akciji posade kruzera, brzo su spašeni nautičari sa katamarana, dva muškarca i jedna žena, prenijeli su brojni portali iz Australije.

Kako za Radio Crne Gore govori naš pomorac, prvi oficir kruzera „Pacific Encounter“ Nemanja Janičić, slučaj se desio prije nekih desetak dana, što su i prenijeli razni australijski mediji i internet portali.

„Naime, 4. maja brod je bio na ruti od Brisbejna do Numea, Luke u Novoj Kaledoniji. U smjeni smo bili ja, prvi oficir, to je senior od gardije, neko ko ima čarž za tu smjenu, to je suodgovornost, kao i treći oficir i dva kormilara. Vrijeme nepovoljno tog jutra, oko 30-35 čvorova vjetra i oko 3-4 metra mora. Oko 4 sata popodne na nekih 200 nautičkih milja od Australije u Pacifičkom okeanu primili smo poziv za pomoć preko VHF radio stanice gdje se na kanalu 16 čulo ‘Mayday Mayday’, što je u stvari poziv za pomoć. Odmah smo reagovali na taj poziv i pitali standardna pitanja kao što su, ko zove, ime broda koje je u nesreći, koliko posade je na brodu, da li ima povrijeđenih, gdje se tačno nalazi, kakva vrsta pomoći im je neophodna. U pitanju je bila jahta ili bolje reći katamaran sa tri člana posade koji su ostali na nemilost vremena, bez motora, bez struje na brodu, a imali su i prodor vode“, priča Janičić.

Identifikujući brod na radaru i na osnovu koordinata koje su im dali preko VHF radio stanice, uvidjeli su da je to jako blizu, na svega deset nautičkih milja sjeverno od mjesta gdje se kruzer nalazio.

„Odmah smo prebacili sa auto-pilota na ručno okormilaranje i krenuli ka poziciji gdje se nalazi jahta. Po proceduri smo obavijestili kapetana, kao i ostala relevantna odjeljenja na brodu, kao što su brodski doktori, oficiri za bezbjednost, brodska posada, vođu palube itd“, kazao je Janičić.

Naš pomorac objašnjava šta se zapravo desilo.

Prije nego što je ova jahta zapala u nevolju isplovila je sa tri člana posade iz Australije i plovila je ka Numeju Novoj Kaledoniji. To je jahta koja je išla na pogon brodskog motora, a imala je jedra, pa se mogla kretati i uz pomoć vjetra.

Kada su upali u nevrijeme njima je prestao da radi brodski motor, tako da su plovili na jedra nadajući se da će se nekako uspjeti dočepati obala Nove Kaledonije.

Međutim, oni su tako bili ostavljeni na milost i nemilost vremena, plutali su dan nakon čega su im se baterije istrošile, pa su ostali i bez struje na brodu.

Jedino što su imali je mali prenosni VHF radio koji su držali ugašen kako bi sačuvali baterije. Jednu osobu su postavili da drži stražu kako bi ukoliko se pojavi neki brod u blizini, taj brod pritekao u pomoć. Druge dvije osobe su konstantno dan i po pokušavale da izbacuju vodu sa broda malim čašicama, jer su imali konstantno uviranje vode, tj. brod im je polako tonuo.

„Zamislite samo koliko su ti ljudi bili iscrpljeni od konstantnog izbacivanja vode. Kao što sam rekao ranije, odmah smo krenuli u pomoć, jer nam je u glavama bilo, sada su tu, a za pola sata dok dođemo do njih možda će neko od njih nastradati, tako da nismo imali tu vremena za gubljenje. Sa maksimalnom brzinovom smo krenuli put njih. Ubrzo nakon toga kapetan je došao na most i rekao im je da ostanu prisebni, da pokupe sve svoje lične stvari koje mogu”, rekao je.

Akcija spasavanja je bila zahtjevna sama po sebi zbog nevremena.

“Morali smo prići toj jahti i napraviti joj zavjetrinu, tj. prići sa strane kako bismo smanjili uticaj vjetra na nju, jer zbog svojih jedara ona se konstantno kretala i konstantno nam je odmicala. Bilo je više planova kako izvesti ovo spasavanje, a da ne ugrozimo živote ljudi u nesreći, živote svoje posade, kao i da ne oštetimo brod, jer zbog visokog jarbola koja je imala ta jahta dešavalo se da udari sa njim u brod ili u brodski čamac. Prvi plan je bio da probamo da se, da tako žargonski kažem, priljubimo uz tu jahtu, otvorimo vrata koja se nalaze sa strane broda, pa da ih kroz ta vrata ukrcamo na brod. Druga opcija je bila, koja je bila više rizična za našu posadu, da spustimo brodski čamac, pa da ih sa njim spasimo, ali zbog toliko velikog mora bilo je upitno da li bi mogli taj čamac povratiti nazad na brod. Odlučili smo se za prvu opciju, priljubili smo se uz katamaran i ukrcali posadu tog katamarana kroz shell door vrata našeg broda“, kaže Janičić.

Ističe da su ljudi bili iznureni od izbacivanja vode. Čim su došli na brod, čim su se ukrcali, legli su na sred poda da se odmore.

„Nakon toga smo obavijestili obalnu stanicu u Australiji da smo spasili tri putnika, tri člana posade te jahte i da se na toj i toj poziciji, na tim koordinatama, nalazi jahta koja pluta bez ljudi“, kaže Janičić.

Ta informacija je, objašnjava veoma bitna, jer će australijska služba izdati navigacijsko upozorenje svim brodovima u blizini da se paze od te jahte, jer napuštena predstavlja opasnost za druge brodove, odnosno postoji mogućnost da se sudari sa nekim brodom.

„Zbog toga je bitno da se brodovima koji plove tuda izda upozorenje kako bi izbjegavali takvu jahtu. Nakon toga smo nastavili naše putovanje ka Numei. Sljedećeg dana članovi te posade su izrazili želju da dođu na komandni most da se upoznaju sa nama, sa ljudima sa kojima su bili u komunikaciji tokom akcije spasavanja. Veoma dirljivi momenti, bilo je zagrljaja, riječi zahvalnosti. To su bile dvije muške osobe, srednjovječne i jedna ženska osoba. Nakon toga je nastala naša zajednička slika, jer su željeli da imaju uspomenu. Ovo je za mene i moj tim jedno veliko iskustvo. Jako sam ponosan kako je tim odreagovao i kako smo odradili dobro ovu kompleksnu akciju spasavanja“, priča Janičić.

Mnogi pomorci, kaže, provedu svoju karijeru da se nikada ne sretnu sa ovakvim stvarima, a oni su posebno srećni i ponosni što su uspjeli da spase tri života.



Komentari

Subscribe
Notify of
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare

Povezani članci