Skip to main content

Svetih četrdeset mučenika sevastijskih

Danas se slave Mladenci

Danas se slave Mladenci


Na današnji dan se proslavljaju Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Na današnji dan se proslavljaju Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.


Danas se slave Mladenci
Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska

Kako navode u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, na ovaj dan se proslavljaju Mladenci, jer su stradalnici bili mladići pa je taj dan povezan sa prastarim običajem darivanja mladih bračnih parova, onih koji su se vjenčali od prethodnih Mladenaca do tada.

“Ovaj dan je posvećen njima i zbog vijenaca kojima su mučenici ovjenčani (vjenčani) ljubavlju Hristovom. Jer i na vjenčanjima (ovjenčanjima) u crkvi, na glave mladih supružnika (mladenaca), se stavljaju vijenci, koji imaju trostruku simvoliku: vijenci carski – svaki je čovjek car u svom mikrokosmosu, svojoj kući; vijenci mučenički, jer u braku treba podnositi žrtve; i vijenci besmrtne slave u Carstvu Hristovom”, dodaju u Mitropoliji.

Tim se ukazuje na to da supružnici treba da budu jedan drugom vjerni, kao što su sevastijski mladenci bili vjerni Hristu i da tu vjernost i ljubav nikakvo iskušenje ne može i ne smije da savlada.

Mladenci uvijek padaju uz Časni post pa svako slavlje treba da bude u skladu sa tim.

Svetih četrdeset mučenika sevastijskih su bili vojnici rimskog cara Likinija.

Kad su nastali ponovni progoni hrišćana, četrdeset njih nije htjelo da se odrekne Hrista.

Bilo im je zaprijećeno da će biti lišeni vojničke časti, na šta je jedan od njih, po predanju – Kandid, rekao: “Ne samo čast vojničku, no i tijela naša uzmi od nas; ništa nam nije draže i časnije od Hrista Boga našega”. Tada je vojvoda Agrikola naredio da ih kamenuju, ali su se kamenice vraćale i pogađale one koji su ih bacali. Jedan kamen je pogodio Agrikola i razbio mu zube.

Poslije toga, vojvoda se potpuno izbezumio od bijesa i mržnje i naredio da vojnike svuku, povežu konopcima i bace u jezero koje se ledilo od ljutog mraza. Unaokolo su bili stražari, a da bi im muke bile veće, na obali je postavio toplo kupatilo, osvijetljeno ogromnim bakljama i okruženo vatrama, gdje se pušila topla voda. Samo jedan od četrdesetorice vojnika je izgubio vjeru i pošao prema toplom kupatilu, ali nije daleko stigao, jer je na pragu kupatila umro.

Noću je sa neba pala neobična svjetlost, koja je zagrijala vodu u jezeru, oko vojnika, a sa svjetlošću se na njihove glave spustiše i 39 vijenaca.

Jedan od stražara sa obale, koji je gledao to čudo, skinuo je odjeću, objavivši svima da je hrišćanin i stupio u jezero. Tada se na njegovu glavu spustio četrdeseti venac. Sjutradan, cijeli grad je hrlio na obale jezera, jer niko nije mogao da povjeruje da su vojnici preživjeli noć u jezerskoj vodi, na kojoj je bila debela kora leda, sem oko tijela mučenika.

Tada su knez Lasija i vojvoda Agrikola riješili da ih pogube i spale njihova tijela, a nesagorjele ostatke pobacaju u jezero.

Tri dana poslije pogubljenja, javili su se Mučenici episkopu Petru i pozvali ga da pokupi njihove kosti iz jezera. Episkop je, krišom od vlasti i stražara, u gluvo doba noći otišao sa sveštenicima na jezero. Tamo je svo jezero svijetlilo, kao da su jata zvijezda sa neba sišle na vodu. To je zvjezdanim sjajem svijetlila svaka kost mučenička. Pokupili su ih hrišćanski sahranili. Oni su postradali i vječnom se slavom ovjenčali, a imena njihovih mučitelja su ostala zabilježena po zlu zauvijek.

Četrdeset mučenika sevastijskih su postradali i mučeničkom slavom bili ovjenčani 320. godine.



Komentari

Subscribe
Notify of
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare

Povezani članci