Kipa za Adriu: Nek dođu ljudi da vide šta sve može, eksperimentalni teatar ne mora da bude šizofrenija

“Noć multimedijalne biti” je muzički, plesni, poetski i audio-vizuelni izraz pozorišnog karaktera, nastao u  spoju koreodrame i performansa, zasnovan na temelju pjesničkog prvijenca Teodore Kipe “Od glagola biti”. 

U performansu učestvuje trinaest plesačica, akademskih muzičarki, glumica i vajarki, što ga čini kompleksnim i nadasve inovativnim projektom na crnogorskoj kulturnoj sceni.

Dramaturškinja, prerformerka i poeta Teodora Kipa za portal Adria otkriva da na ovom originalnom i zahtjevnom projektu radi od januara.

“Koreodramski studio “Žiža” sam pokrenula u novembru prošle godine. Ovo neće biti tipična promocija i ja, generalno, ne volim promocije knjiga, dosadne su mi. Najčešće su jednolične, monotone, uspavljuju… Puno je pametnih ljudi na jednom mjestu. Tu se sjedi, a meni treba pokret. Iz tog razloga sam shvatila da mogu da ispunim nekoliko snova istovremeno- prvo, da tu poeziju predstavim onako kako ja osjećam, kroz sve vidove umjetnosti, što ljudima može djelovati naizgled haotično jer imaju strah od greške i od treša, a ja taj strah nemam. Umijem da povezujem umjetnosti”, navela je ona.

Naša sagovornica konstatuje da ples, poezija, osjećanja i ekspresija ne mogu da se objasne.

“Ja radim upravo to što sam sad nabrojala. Kako ja to da objasnim osim da se dođe i da se vidi? Ljudi misle da to sve ne može da se spaja- ples, muzika, pantomima, gluma, vajanje, slikanje… Zato što su navikli na uobičajene asocijacije kad su sve te umjetnosti pojedinačno u pitanju. Kad kažemo mjuzikl, najčešće ćemo pomisliti na ispjevavanje bajkovitog principa. Kad god gledaš film koji je mjuzikl uvijek imaš one dugačke na A gdje se rasteže na sve samoglasnike, a ja radim nešto potpuno drugačije, nešto što je nesvrstano žanrovski. Fokusirana sam na osjećanja i ovo sve što radim je kombinacija osjećanja i uma- htjela sam um da iskoristim kao sredstvo koje će da objasni ta osjećanja, a onda ujedno i pokret i muziku i sve ostale umjetnosti koje sam nabrojala. Želim da ljudi dođu da vide šta sve može i da to sve ne mora da bude šizofrenija, kako ljudi vole da daju dijagnozu i to je već postao žargonski izraz. To može da ima ljepotu, koliko god da je različito po prirodi”, ističe Kipa.

Napominje da će publika večeras vidjeti puno tačaka, ali da su sve povezane.

“Veže ih moja poezija. To je baš kao eksperimentalni teatar, kojem je poslije tradicionalne forme bilo preteško da se probije. Francuzi su tu pokidali i vjerujem da su i oni tada bili u fazonu “šta rade ovi, prave predstavu bez glumaca”. E, to ja radim ovdje, samo što kombinujem sve vrste- imam performanse bez aktera, aktere bez muzike, aktere sa muzikom sa snimljenim audiom i nasnimljenom poezijom pa to izgleda vještački, jer imaš osobu na sceni, a imaš i poeziju koja je već nasnimljena… Sve je izmješteno, a ja sam sigurna da to sve može da funkcioniše jer sam entuzijasta po prirodi i dovoljno sam hrabra da ne moram da imam nikakav šablon”, naglašava Kipa.

Prema njenim riječima, ono što će publika večeras imati priliku da vidi spada u pozorište, odnosno neku vrstu eksperimentalnog teatra.

“Koreodrama je vrsta pozorišne forme, performans je pozorište u malom, a spoj svega toga je eksperimentalni teatar.  Ovo se ne može nazvati promocija niti događaj, ovo je pozorište i, u suštini, predstava. Knjiga se koristi kao dramaturški tekst. Dramaturgija čitavog komada je poezija “Od glagola biti”, a sve ostalo je predstava, režija koja je eksperimentalnog tipa. Spoj audio- vizuelne, poetsko- plesne, vajarske i muzičke forme- jedan svojevrstan hibrid”, zaključuje Kipa.  .