Emisija “Zorom”
Krkotić: Vatrogasci spasioci stres moraju staviti u drugi plan, sa tim se suočavamo kada ostanemo sami
Krkotić: Vatrogasci spasioci stres moraju staviti u drugi plan, sa tim se suočavamo kada ostanemo sami
“Samim dolaskom u Jablanicu vidjeli smo da je katastrofalno stanje. Tu je bila velika količna mulja, kamenja i blata na svim stranama. To je otežavalo našu pretragu. Bili smo šest dana, ta naša posada od 32 člana iz Crne Gore. Bili smo raspoređeni u dijelu koji je bio najviše pogođen, naš zadatak je bio pretraga terena”, prisjeća se naš sagovornik.
Kazao je da su su tu bile ekipe iz Slovenije, Srbije, RS, Hrvatske…
“Mi kao vatrogasci spasioci stres moramo staviti u drugi plan, kako bi posao odradili profesionalno i bez ugrožavanja nas i drugih lica. Taj stres dolazi kada se vratimo sa intervencija, kada smo sami sa sobom. Mislim da se tada pojavi, ali mi smo navikli na to”, rekao je Krkotić.
I pored sve svoje muke, navodi, ljudi u Jablanici su bili predivni prema njima i trudili se da im ništa ne fali.
“Mi smo pošli spremni, imali smo svoje krevete i vreće za spavanje, ali su se ophodili prema nama predvino. U sjećanju mi je ostao trenutak kada smo izvukli tijelo iz mulja od preko tri metra. Ta osoba, saznajemo kasnije, spasila je deset ljudi, a kasnije se i sama utopila u tom mulju. Trenutak koji mi je ostao, pamtiću ga do kraja života”, kaže ovaj mladi vatrogasac spasilac.
Ono što mu je ostalo u pozitivnom sjećanju je druženje sa ostalim ekipama i prenošenje iskustava. To je, kako dodaje, bitna stvar, jer se vatrogasci bolje se snalaze što imaju više iskustva.
Krkotić kaže da vatrogasac spasilac mora da bude mirne glave i strpljiv, kako bi se posao obavio profesionalno.
“Naši treninzi su svakodnevni, što se tiče fizičke spreme a što sa opremom koju posjeduju. Organizuju se obuke na evropskom nivou. Vatrogasac mora da ima strah, onaj koji ga nema je rizičan. ali taj strah kod nas prelazi od adrenalina. Tako da nemamo preveliki strah ali kod nas je to postala svakodnevnica”, dodaje on.
Kaže i da su zatvorene prostorije najkompleksinije, jer tu ima dosta faktora. U požarom zahvaćenoj prostoriji može doći do eksplozije kada kiseonik uđe unutra, tako da u takvim situacijama moraju biti spremni i bez panike.
Dim, kako kaže, može biti opasan, samim udisanjem tih čestica može doći do pada u nesvijest.
“Mi ulazimo sa kompletnom opremom, prilazimo svjesno, znajući da je opasno, ali ponovo kažem to je naša svakodnevnica”, kaže Krkotić.
Prijećajući se Turske, navodi da je to bila velika katastrofa. Ipak, do kraja života će pamtiti trenutak kada su spasili dvogodišnjeg dječaka.
“To je bio lijep trenutak. Sa kolegama iz Tadžikistana spasili dječaka smo od dvije godine ispod ruševina. Ta otkopavanja su spora, a čuli smo glas djeteta. Kasnije smo se i čuli sa njim, kolege iz Nikšića su mu poslale tortu za njegov rođendan i dječak je bio presrećan”, sa osmijehom zaključuje Krkotić.