Mojašević za ADRIU: Biti osoba sa invaliditetom ne bi trebalo da isključuje mogućnost da sa ostvarite kao roditelj

Kaže kako nije sigurna koliko roditelja sa invaliditetom postoji u Crnoj Gori, ali misli da njihov broj nije veliki.

“Svemu tome, pored predrasuda i stereotipa, doprinosi i nedostatak servisa podrške koji bi olakšali da se osoba odluči na takav korak, koji je zaista veliki i ni malo lak”, rekla je ona.

Nedostatak servisa podrške

Smatra da se poslednjih godina učinio pozitivan pomak što se tiče unapređenja položaja OSI, ali to je daleko od nečega što se zamišlja kao neki normalan standard.

“Tako je i sa načinom gledanja i ophođenja prema OSI. Mislim da upravo životne priče, iskreno djeljenje iskustva mogu doprinijeti lakšem prihvatanju invaliditeta u društvu. Upravo tzv.storytellingom se obraćam mladim ljudima i želim da nas vide kao sasvim ravnopravne članove društva. Rezultati su sjajni”, ističe ona.

Uz nedostatak, kako dodaje, servisa podrške kao što su personalna asistencija ili pomoć u kući, koji su za sada samo djelimično dostupni ili nedovoljno profesionalno obezbijeđeni, teško da se može govoriti o adekvatnosti načina omogućavanja da OSI budu aktivan dio društva. Kod nas je sve, ističe. djelimično urađeno ili postoji samo na listu papira, koji sve trpi.

Govorila je i o ne(pristupačnosti) prilaska mnogim institucijama osobama koji imaju invaliditet.

“Prije tačno deset godina smo, u okviru projekta jedne NVO, pozvali sve bitnije državne funkcionere i ljude iz međunarodnih organizacija, ponudili im invalidska kolica i pokazali im na taj način koliko su nepristupačne institucije(ministarstva)”, navodi ona.

Zamislite tek, kako naglašava, koliko nepristupačnih objekata ima u svakoj lokalnoj zajednici.

“Ništa bitnije se nije promijenilo za ovih deset gidina. Naravno da država treba itekako da poradi na tome. Pitanje je samo kada će to biti na vrhu agende”, jasna je Mojašević.

“Najteži period života iza mene”

Na pitanje koliko joj je bilo teško da prihvati “novu sebe” Mojašević kaže da je najteži period života iza nje.

“Jer sam tako doživjela sve što mi se dogodilo prije više od dvadeset godina. Izuzetno je teško probuditi se u bolničkom krevetu i shvatiti da ništa više neće biti isto. Treba spoznati svoje nove potrebe, razumjeti ih i prihvatiti, a to je mukotrpan proces. Nekad me nerviraju svi moji „kiksevi“ koje dugujem neurološkim ispadima, kao kad ne vidim određeni predmet jer nije u mom vidnom polju”, priča ona.

Tješim se, kaže, time jer može još uvijek da vidi najveći broj stvari.

“To je zaista veliki dar-kad posjedujete još uvijek nešto što je rođenjem dato najvećem broju ljudi. Baš na svojim predavanjima pričam kada sam shvatila da je hodanje zaista jedna velika sreća. A to se uglavnom sazna kada ne možemo da hodamo”, kaže ona.

Perod studija stresan ali produktivan 

Naša sagovornica prisjetila se studnetskih dana i izazova sa kojima se morala suočiti.

“Taj period je bio izuzetno stresan, ali i produktivan. Prilagoditi se sistemu nije teško, ali je izazovno kada čitate do tri puta sporije nego prosječna osoba. Srećom, uvijek naiđete na ljude spremne da pomognu i to je jedna olakšavajuća okolnost”, kaže ona.

To je, ističe, humanost na djelu i veliko ohrabrenje je da toga i dalje ima.

Ipak, kako dodaje, najveći dio posla morate uraditi sami.

“Istrajnost mi je jača strana, i zaista je snažna motivacija neophodna. A ostale kockice se same slože”. rekla nam je Mojašević.

BBC je uvrstio u 100 najuspješnijih žana svijeta

Mojašević je uvrštena na listu 100 inspirativnih i uticajnih žena iz svijeta za 2023. koju je objavio britanski javni servis BBC.

Kako komentariše za naš portal znala je da će priznanje doći “s vanka”, jer se u inostranstvu više priznaju aktivnosti ove vrste.

“Nadam se da će ovo priznanje biti “vjetar u leđa” za neke nove, slične price i aktivnosti”, poručuje ona.

Mojašević radi sa mladima i kaže da su neiscrpan izvor motivacije.

“To ponavljam već deceniju. Možda zbog toga što u jednom periodu svog života nisam smjela da budem mlada i bezbrižna, pa sam kasnije sve pokušala da nadoknadim radeći sa i za mlade. Oni su spremni da saslušaju iskrenu ispovijest i puni su empatije, za kojom vapi današnji svijet. I treba da imamo službe koje će biti tu za njih”, zaključuje ona za portal ADRIA.

L.O.