– Njihova retorika i ponašanje veoma se odražavaju na atmosferu u društvu generalno i stoga je na njima velika odgovornost i moć da usmjeravaju ove pojave i procese. Smatram da su oni veoma svjesni te činjenice, ali nažalost ne vidim često volju da svojim primjerom utiču i podstiču drugačiji pristup debatama i raspravama od javnog značaja. Nekako je postalo uobičajeno da se vrlo grubim rječnikom, često vrlo uvredljivim i primitivnim, odnose prema neistomišljenicima, ali da se svako sjeti i osjeti pogođenim kad se sam nađe na meti takvog govora – kaže Bjeković.
Ističe da ono što možemo smatrati pozitivnim jesu negdje i sve češće reakcije građana koji ukazuju na negativne primjere javnih ličnosti i prijavljuju kada neki činovnik, službenik ili nosilac odgovorne funkcije, kao i ličnosti od ugleda, koriste govor mržnje ili druge oblike neprihvatljivog i diskriminatornog izražavanja.
– Uloga medija u suzbijanju govora mržnje je zaista ogromna, budući da su novinari kreatori javnog mnjenja i neko ko donosi odluku o tome koliko prostora dati određenoj temi i na koji način se njom baviti. Jasno je da „ugao priče“ nekada utiče i na cijeli kontekst i reakcije, zbog čega polažemo velike nade da će medijska zajednica i u budućnosti biti jedna od ključnih snaga i saveznika u promociji drugačijeg narativa. I ovom prilikom ukazujemo da je na govor mržnje potrebno reagovati neselektivno djelotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama – poručuje Bjeković.