Sociolog iz Zagreba za ADRIU: Nasilje postaje imenitelj našega društva

,,Tu se prije svega misli na jedan nedopustiv tretman prema mentalnim oboljenjima, prije svega kod mladih. Zatim odsustvo sigurnosnih protokola, nekad čak i nepostojanje takvih protokola u školama. Tu imamo susret sa jednom teškom situacijom u društvu, a to je porast vršnjačkog nasilja“, istakao je profesor Bogdanović.

Kaže da problem nije lokalnog, već globalnog karaktera. Podsjetio je na istraživanje japanskih sociologa iz sedamdesetih godina prošlog vijeka koje je upozorilo na nasilje kapilarnog tipa u školama.

,,To kapilarno nasilje postalo je fizičko, oružano, smrtonosno“, ocjenjuje Bogdanović.

Kako pojašnjava, teror spektakla premjestio se u spektakl terora.

,,Mi sad imamo teror koji se zbiva kao spektakl i to je, prema mom mišljenju, glavna promjena. Nasilje postaje imenitelj našeg društva“, kaže Bogdanović.

Veliku ulogu igra ne samo društvo kao širi okvir, već i porodica kao baza, ističe Bogdanović. U porodičnim odnosima desile su se promjene koje se vide u, kako kaže, pucanju rubova. Profesor Bogdanović posebno problematizuje upotrebu mobilnih telefona kod djece i mladih, što je, kako smatra, dodatno ugrozilo komunikaciju u samoj porodici.

,,Ono što mogu reći sa pozicije naše struke, dakle gledanja na društvo, trendove u društvu, tu se može prije svega može ukazati na problem odrastanja koji je jako složen u ovom vremenu velikih promjena, globalnih, tehnoloških. Problem odrastanja se jako usložio“, kaže Bogdanović.

On smatra da značajnu ulogu ima i politika, ekonomski status, religija, ali i mediji. Kako kaže, u hrvatskom školstvu na državnom nivou postoji mnogo deklaracija, parola protiv nasilja.

,,I onda se stane na toj deklarativnoj strani. A u svakodnevnom životu pomalo naivno pristupimo izazovima. Nespremni smo da se to nama desi, a desi se“, kaže Boganović.

Na pitanje šta treba preduzeti kako bi se spriječile ovakve tragedije, odgovara da je puno koraka koje treba napraviti.

,,Treba krenuti od porodice, pokušati uspostaviti zagubljenu komunikaciju među članovima. Dalje, institucije su opterećene formalnim pristupom, bilo koji problem da je u pitanju. Ja mislim da je glavni uzrok nepostojanje onoga ,,sitnog veza“, dakle, cijelog niza malih koraka na svim razinama. ,,Sitni vez“ u prosvjeti ne postoji, ali trebao bi postati standard“, zaključuje Bogdanović.