Skip to main content

“napredna civilizacija nema mnogo sluha za radničku klasu”

Prvomajski proglas Sindikata sudstva: Da dođe dan kada će se radnik više poštovati i moći da živi od svog rada

Prvomajski proglas Sindikata sudstva: Da dođe dan kada će se radnik više poštovati i moći da živi od svog rada


Sindikat sudstva čestitao je danas Međunarodni praznik rada – 1. maj, ističući da napredna civilizacija nema mnogo sluha za radničku klasu i poželjevši da Crnoj Gori svane dan kada će se radnik više poštovati.
Sindikat sudstva čestitao je danas Međunarodni praznik rada – 1. maj, ističući da napredna civilizacija nema mnogo sluha za radničku klasu i poželjevši da Crnoj Gori svane dan kada će se radnik više poštovati.


Prvomajski proglas Sindikata sudstva: Da dođe dan kada će se radnik više poštovati i moći da živi od svog rada
Foto: Freepik

Prvomajski proglas Sindikata sudstva Crne Gore, koji potpisuje njihov predsjednik Dejan Đukić, prenosimo u cjelosti.

“Sindikat Sudstva Crne Gore se želi pridružiti čestitkama za međunarodni praznik rada „1. Maj“, uz napomenu:

„1. Maj“ je proglašen međunarodnim praznikom rada sa sjećanjem na prve demostracije 1886. godine kada je radnička klasa manifestovala jedinstvo zahtjeva i klasnu solidarnost.

Tada su ustanovljena neka prava i obaveze koja su se poštovala, u narednim godinama i dopunjavala i radnička klasa je bila relativno poštovana.

Danas, više od 100 godina nakon demonstracija, napredna civilizacija nema mnogo sluha za radničku klasu! Ukinuto je pravo na iskazivanje nezadovoljstva putem prekida rada i svaki zahtjev svodi se na pregovore koji traju u beskonačnost.

Poslodavcima je u opisu radnog mjesta da pregovaraju i igraju se riječima, jer time dobijaju više prostora za neispunjenje zahtjeva radničke klase.

Moramo napomenuti da beskonačni pregovori koji na kraju rezultiraju minimalnim ispunjenjem zahtjeva ne štete poslodavcima, kao ni njihovim porodicama, ali radničkoj klasi jw svaki mjesec izuzetno važan i blago rečeno stresan.

Dobijaju se obećanja, po više puta se vraćaju predstavnici sindikata za ispravke kolektivnih ugovora, na koje u načelu i nemaju primjedbi, a na kraju dobijemo kolektivni ugovor koji nijesmo tražili, koji je protivustavan, protiv zakona o radu I međunarodnih organizacija rada.
Proizilazi da se radnička klasa nikada ne smije opustiti, vjerovati, te da uvijek mora biti „u vojničkoj formi“.

Do kada?

Zašto?

Zar radnička klasa nije svojim zalaganjem obezbjeđivala državnoj upravi da lagodno živi. Zar se nikada niko sjetiti neće da poslodavci ne bi mogli postati poslodavci da nema radničke klase, u tom slučaju bi i oni možda nekom bili radnička klasa.

Do kada će se ignorisati rad, znanje, stručnost, posvećenost, poštenje…

Crna Goro, srećan ti praznik rada sa željom da će i svanuti dan kada će se radnik više poštovati i svrstati u onu grupu da može živjeti od svog rada, provesti vikend sa porodicom, negdje mirno u četiri zida, povesti prijatelje na kafu bez „nemam kad“… ili samo opušteno provesti dan u kući ne razmišljajući šta porodici dati za ručak i kako platiti račune”.



Komentari

Subscribe
Notify of
0 Komentara
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare

Povezani članci