Dvije godine nakon razornog zemljotresa u Turskoj: Još se traga za nestalom djecom

Najmanje 30 nestalih su djeca.

Četvorogodišnji Emir bio je kod kuće sa porodicom kad je počeo zemljotres.

Tijela njegove majke, oca i 10-godišnjeg brata pronađena su u ruševinama njihove stambene zgrade u Antakiji, gradu na sirijskoj granici.

Ali od njega nije bilo ni traga ni glasa.

Njegova tetka Nursen Kisa stigla je do srušene zgrade sat vremena poslije zemljotresa i čekala pored ruševina više od dvije nedjelje dok su u toku bile operacije traženja i spasavanja.

„Mislili smo da možemo da ga pronađemo, ili makar da sastavimo djeliće njegove odjeće, pronađemo neke ostatke, bilo kakvu vrstu traga. Ali nije bilo ničega. Ni u ruševinama ni među pronađenim tijelima“, kaže ona.

Od tada, ona je u misiji da pronađe nestalog sestrića.

Podnijela je prijavu za nestale osobe u policijskoj stanici, samo da bi tri mjeseca kasnije primila poziv od vlasti koje su se raspitivale o Emirovom blagostanju.

Rekli su joj da nemaju dokumentaciju u kojoj se vidi da je Emir nestao i da je prvobitna prijava vjerovatno bila zagubljena.

Čitav proces morao je da se pokrene ispočetka, dok je u međuvremenu Nurten objavljivala slike sestrića svuda po društvenim mrežama u nadi da će ga neko prepoznati i posjećivala desetine sirotišta širom Turske.

Grob njene sestre je ekshumiran radi uzoraka DNK kako bi mogli da se porede sa ostacima na groblju nestalih ljudi.

Nijedan od ovih pokušaja nije urodio plodom.

Nurten je rekla da bi svako malo dobijala pozive od lokalnih vlasti koje su se raspitivale kako je Emir, što ukazuje na to da se njen sestrić najvjerovatnije još ne vodi zvanično kao nestao.

Koliko djece se vodi kao nestalo?

Dvije godine posle zemljotresa, još ima oprečnih izveštaja o broju nestalih.

U aprilu 2023. godine, dva mjeseca poslije zemljotresa, „podnijeta je prijava za nestanak 297 ljudi, od čega su 86 njih bili djeca“, prema tadašnjem Ministarstvu unutrašnjih poslova.

U novembru 2024. godine, aktuelni ministar unutrašnjih poslova Ali Jerlikaja saopštio je da se 75 žrtava zemljotresa i dalje vodi kao nestalo.

Tridesetoro njih su djeca, rekao je on.

Međutim, glavna opoziciona stranka rekla je da ima spisak od 140 nestalih ljudi, od čega su 38 djeca.

Oni su taj spisak podijelili sa Jerlikajom, ali nisu dobili nikakav odgovor, rekli su za BBC njuz na turskom.

Ministarstvo unutrašnjih poslova nije uzelo u obzir nestale čije su porodice zvanično prihvatile njihovu smrt, rekla je Sema Guledž, portparolka fondacije osnovane radi potrage za nestalima.

To bi mogao da bude razlog za oprečne brojke, tvrdi ona.

Poslije zemljotresa, iznijete su razne tvrdnje o tome kako su djeca bila spasavana ispod krša ali bi nakon toga nestajala, sugerišući da su bila oteta.

Vlasti su negirale ove tvrdnje.

U januaru 2024. godine, vladajuća stranka i njen desničarski saveznik glasali su protiv parlamentarne predloga koji je pozivao na istragu o nestaloj djeci.

Kako vlasti traže nestale?

Prošle godine je oformljena komisija za istragu slučajeva nestalih osoba u okviru Predsjedništva za upravljanje katastrofama i vanrednim slučajevima (AFAD), vladinoj agenciji za rukovanje katastrofama koja radi pod Ministarstvom unutrašnjih poslova.

AFAD je koristilo nekoliko tehnika za potragu za nestalima, rekla je Sema Guledž, čiji 24-godišnji sin se vodi kao nestao.

Ove tehnike variraju od upoređivanja uzoraka DNK uzetih od rodbine nestalih sa tijelima sahranjenim bez identifikacije, do korišćenja sistema za prepoznavanje lica i upoređivanja slika nestalih sa postojećim prijavama u policiji, rekla je ona.

Međutim, opozicione ličnosti su optužile vlasti za neregularnosti ili nesposobnost, dajući primjer mlade žene koja je bila sahranjena pod drugim identitetom samo da bi bila ekshumirana i identifikovana godinu dana kasnije.

„Moglo bi da postoji na desetine drugih sahranjenih pod lažnim identitetom“, rekla je Nermin Jildrim Kara, poslanica iz glavne opozicione stranke.

Ona je takođe tvrdila da su neke od ruševina bile raščišćene prije neophodnog skeniranja, navodeći kao primjer slavnu stambenu zgradu u Antakiji u kojoj se još ne zna gdje se nalazi 48 ljudi.

„Taj krš je raščišćen u takvoj žurbi da su možda neki od posmrtnih ostataka bili uništeni u tom procesu“, kazala je ona.

BBC njuz na turskom obratio se i AFAD-u i Ministarstvu unutrašnjih poslova sa zahtjevima za intervju, ali nije dobio nikakav odgovor.

Bolna svjedočanstva

U međuvremenu, porodice nestalih i dalje traže odgovore u agoniji.

„Nije urađeno pravilno skeniranje, uklonili su krš odmah, a mi nismo mogli da ih zaustavimo“, kaže Ajse Ambardžioglu, čija su sestra i šestomjesečni sestrić nestali.

„Već su prošle dvije godine. Šta sad vlasti treba da urade, da donesu komad kosti i kažu ovo je pripadalo vašoj sestri?“, kazala je ona, iskazujući potpuni gubitak nade za bilo kakvim razrješenjem.

„Mi bismo se zadovoljili čak i sa jednom jedinom kosti, ali ništa nije pronađeno“, kaže Džaner Jurdakul, čija su sestra, zet i njihove četvorogodišnje ćerke bliznakinje nestali poslije zemljotresa.

Gradovi osakaćeni razornim potresima u južnoj Turskoj prepuni su takvih svjedočanstava.

Ali mnogi rođaci nestalih čvrsto su riješeni da nastave dalju potragu za odgovorima.

„Nema još ničega što bi moglo da dokaže da je moj sestrić Emir mrtav ili živ“, rekla je Nursen Kisa i dodala: „Nikad neću podleći pritisku i prijaviti ga kao preminulog.“