DNK je ključ
Slučaj Ane Volš: Šta sve može biti trag
Slučaj Ane Volš: Šta sve može biti trag
Pomno se prate sve nove informacije u vezi sa slučajem nestanka Ane Volš. O tome kako se vrši uviđaj, šta sve može biti trag, šta su dokazi – u emisiji Oko na RTS-u govorili su prof. dr Ivana Bjelovuk i prof. dr Darko Marinković sa Kriminalističko-policijskog univerziteta i dr Dragana Zgonjanin Bosić, šefica odsjeka za forenzičku DNK dijagnostiku iz Kliničkog centra Vojvodine.
Ovaj slučaj profesor Marinković je okarakterisao kao nestanak osobe za koji postoje ozbiljne indicije da je u pitanju ubistvo.
“Da li će istraga rezultirati time da se pokrene krivični postupak i da li će eventualno Brajan Volš i još neko drugi biti osuđen, to će istraga pokazati”, kaže Marinković.
Napominje da je, prema informacijama koje su nam poznate, prikupljen veliki broj dokaza biološkog porijekla, a da se sumnja i da je sam Volš postupao na način da sakrije njeno tijelo.
Govoreći o tragovima koji su, koliko nam je poznato, pronađeni u ovom slučaju, dr Zgonjanin Bosić ističe da je riječ o adekvatnim materijalima za analizu.
“Drška noža obično sadrži DNK materijal osobe koja siječe ili ubija, dok će sječivo sadržati DNK žrtve. Teško je ukloniti DNK materijal kao što je krv, bez obzira na to koje metode se upotrebljavaju. Bez obzira na sve napore i metode čišćenja, pravilnom obradom lica mjesta, izuzimanjem ovakvih tragova moguće je doći do dokaza. Znajući i namjenu nekih predmeta koji su pronađeni, ako su to testera i nešto tome slično, testiraju se regije od interesa da bi se utvrdilo koje osobe su je koristile i sječivo za utvrđivanje žrtve”, kaže dr Zgonjanin Bosić.
Napominje da se krv i pljuvačka vrlo lako prenose na druge, te da savremene metode forenzičke analize omogućavaju da se do rezultata može doći za dva, tri dana.
Odakle početi
Prof. dr Ivana Bjelovuk objašnjava da se kod rješavanja ovakvih slučajeva uvijek prvo kreće od mjesta izvršenja, tj. od pretpostavke gdje bi to moglo biti, koje se proširuje.
“Gdje bi mogli da se nađu svi ostali relevantni dokazi za analizu, npr. tragovi krvi na mjestu događaja mogu poslužiti za DNK analizu, jako mala količina je dovoljna da se uradi DNK profil onoga čija je ta krv. S druge tačke gledišta, krv kada leti kroz vazduh prilikom udaraca može se naći i na nekim drugim materijalima, ne samo na sredstvima izvršenja, već i na zidovima i drugim površinama”, kaže Bjelovuk.
Radi se i rekonstrukcija događaja.
“Na koji način su ti tragovi krvi nastali, čime je udrena, koliko puta, sve to zavisi kakvo je mjesto događaja… Koliko je to očuvano, kakvim je sredstvima tretirano”, kaže Bjelovuk.
Profesor Marinković napominje da je gotovo nemoguće očistiti sve nakon ubistva tako da ne ostane neki biološki trag, te da se desi da prostorija bude potpuno čista i da se počinioci iznenade kada im se pokažu fotografije pronađenih tragova.
“Ubistvo bez leša”
Objašnjava da se u kriminalistici koristi pojam “ubistvo bez leša”, u situacijama kada osoba nestane, a postoje snažne indicije da je ona ubijena i da je učinilac uklonio tijelo tako da do njega nije moguće doći.
“Kriminalci često kažu kada nema leša, onda nema djela. Međutim, to nije tako. Za tijelom će se tragati jedno dogledno vrijeme… Onda će vjerovatno istraga, na osnovu dokaza, pokrenuti krivični postupak, odnosno preći u fazu optuženja, tj. dokazivanja krivice”, kaže profesor.
Tu se, dodaje, obično radi o planiranim, često veoma sofisticiranim, lukavim radnjama, pa treba uložiti ogroman napor da se cijela ta priča rasvijetli.
Dr Zgonjanin Bosić ističe da je tu biološki materijal izuzetno značajan, jer otkriva i žrtvu i počinioca. Zadatak forenzičara je, dodaje, da te tragove uoče, uporede sa referentnim uzorcima, da donesu zaključke, daju nalaze i mišljenja na osnovu kojih organi istrage donose odluke.
“DNK je vrlo moćan dokaz, zato se pribjegava uništavanju tijela. Pored ovakvih viđenih načina uništavanja tijela, postoje i slučajevi kriminalnog spaljivanja tijela sa ciljem da se tijelo uništi. Tada su praktično uništeni eventualni DNK dokazi koji bi postojali na tijelu žrtve, ali tada je veoma teško i identifikovati osobu. Naš zadatak je tada identifikovanje skelentnih ostataka i upoređivanje sa uzorcima srodnika kao što su roditelji i djeca”, kaže Zgonjanin Bosić.
Kako se prate tragovi
Prof. dr Ivana Bjelovuk objašnjava da se tragovi obrađuju po standarnim procedurama, poslije čega se izrađuje dokumentacija.
“Svaki trag koji se nađe na mjestu događaja mora da bude obrađen na adekvatan način – izrada foto dokumentacije, zapisnika o uviđaju, forenzika, skice… Kod krivičnih djela kao što je ubistvo jako je značajna skica, što npr. nije važno kod krađa, ali kod ubistva, naročito kad se koristi vatreno oružje, jako je važno gdje se koji trag nalazio”, kaže Bjelovuk.
Nakon toga slijede razgovori sa svjedocima i drugim licima od značaja za istragu, dodaje Marinković.
Profesorka Bjelovuk napominje da je tokom istrage važno da se vodi računa o lancu kretanja dokaza i toku njegove obrade.
“Od momenta kada se trag pronađe… treba da ga zapakuju na odgovarajući način, u odgovarajućoj ambalaži, da ga obilježe da se ne bi usput kontaminirao, da ne ispadne iz kese, da se fotografiše sam postupak pakovanja, transporta traga, do laboratorije…”, rekla je Bjelovuk.
Dr Marinković ističe da je za istragu otežavajući faktor kada su tragovi kontaminirani, pa sa jednog traga ne može da se izoluje DNK jedne osobe.
Šta učini protok vremena
Ana Volš nestala je prije dvije nedjelje. Profesor Marinković ističe da se, u situacijama kada vrijeme odmiče, sve teže dolazi do dokaza.
Biološki dokazi će vremenom slabije moći da se koriste, tj. biće uništeni, kaže Marinković.
Međutim, i tada se, napominje profesorka Bjelovuk, mora uporno raditi na pronalaženju tragova.
“Da neki jednostavni predmeti, npr. četka za kosu, perut i dlaka, mogu da bude materijal koji može da se koristi za analizu da li krv u kesama potiče od nje, plus od srodnika”, kaže Bjelovuk.
Napominje da je veoma važno da se pronađe što više tragova, koji će moći da se koriste za rekonstrukciju događaja, kako bi se došlo do izvršioca i do saizvršioca ako ga je imao.
Ko je sumnjiv
Nestanak Ane Volš prijavio je njen suprug, koji je potom uhapšen zbog ometanja istrage. Na pitanje koliko je često onaj koji prijavi nestanak ustvari i izvršilac krivičnog dela, profesor Marinković objašnjava da u rješavanju ovakvih slučajeva važi pravilo da u svakog treba sumnjati.
“Kada je u pitanju sumnjivi nestanak lica vrlo često imamo situaciju da se u kriminalnoj istrazi polazi od osoba koje su prijavale nestanak, a to su bliske osobe, prijatelji i članovi porodice”, rekao je Marinković pojasnivši da se to posebno odnosi na situacije kada postoje konflikti unutar porodice ili kada je riječ o intimnim odnosima.
Profesor dodaje da postoje slučajevi kada se tijelo nikada ne pronađe, ali je uglavnom tada riječ o osobama koje potiču iz kriminalnog miljea, a za koje se osnovano sumnja da su ubijene.
U Zemunskom klanu se žargonski govorilo “Otišao je u Kanadu”, kaže profesor.
Zašto još ne znamo šta se desilo sa Anom
Sagovornici Oka saglasni su da se pri razrješavanju ovakvih slučajeva ne treba zalijetati, već treba sačekati da se sakupi dovoljan broj materijalnih i ličnih dokaza, odnosno izjava.
“Treba biti siguran da imate osnovanu sumnju za podnošenje krivične prijave, ne možemo indicije uzimati u obzir”, kaže profesorka Bjelovuk.
Profesor Marinković napominje da je muž Ane Volš pritvoren, te da to pruža mogućnost da se nesmetano radi na prikupljanju dokaza.
“Mislim da je situacija takva da neće biti teško riješiti ovaj slučaj”, smatra Marinković.
DNK je ključ
Moderna forenzika je nezamisliva bez DNK analize, ona je ključ pomoću kojeg se otkriva identitet i žrtve i izvršioca. Osim kod ubistava koristi se i u slučaju seksualnog zlostavljanja, imovinskog delikta, pljačke…
“Na raspolaganju su moderne tehnologije koje omogućavaju izolovanje DNK, čak i tragova koji su na veoma kratko vrijeme bili u kontaktu sa vrhovima prstiju”, kaže dr Zgonjanin Bosić.
Takođe, za analizu se koriste i sredstva svakodnevne upotrebe koja su se našla na mjestu zločina. Zato je, ističe, potrebno da se tragovi kvalitetno prikupe i da se forenzičarima dostave svi podaci – o lokaciji, detalji događaja, putanja kretanja…
“Ponekad to ne znači analizirati veliki broj uzoraka, mi biramo one najreprezentativnije ciljajući regije od interesa koje sadrže DNK”, kaže dr Zgonjanin Bosić.