Doktorica Gordana u beskućniku prepoznala kolegu

Upravo najbolja ostvarenja su nastala baš po istinitim pričama koje nas ostavljaju bez teksta. Tako je i doktorka Gordana Jovin, specijalista dermatologije iz Novog Sada, dok je šetala jedne januarske večeri kroz centar grada, zapazila beskućnika čiji pogled joj je djelovao poznato.

Čovjek je u podzemnom prolazu molio za milostinju, a Gordana je pokušavala da se sjeti da li ga poznaje i odakle. Nešto u njoj joj je govorila da mora da mu priđe. Iako ga je već prošla, vratila se nazad da ga pogleda u oču, dok je on uporno skrivao pogled.

“Dobro veče, dobri ljudi. Danas sam ponovo dobila lekciju iz života. Posle napornog dana poželjela sam da prošetam centrom. Hladno januarsko veče u pothodniku primijetim čovjek svira melodiku,učinio mi se njegov pogled poznatim. Razmišljam. Hladno je sjedati na stepenicama i sakupljati milostinju. Kada sam se vratila priđem mu pogledam ponovo u oči i sretnem uplašen pogled ali poznatog čovjeka, pitam ,,Da li se poznajemo?”, upitala ga je.

Osjećaj je nije prevario, beskućnik je potvrdno odgovorio.

“Da”, kaže on i spusti pogled. Bila sam dobra sa njegovom sestrom. Završio je stomatologiju i počeo specijalizaciju. Pitam ga kako je, da li ima gdje da živi ,da li je sam? Kaže da živi u Karlovcima, nije mu lako, ali gura. Dobio je dijagnozu, ima zdravstvene tegobe, ne radi. Odlazim, pomalo tužna, pitajući se gdje li se čovjek sapleo o život. Toliko je ispita položio, izbjegao iz Slavonije i onda ostao sam i pukao”, napisala je Gordana 2021. godine na Facebooku.

Ova priča podstakla je doktorku Gordanu da osnuje humanitarnu organizaciju, prenosi Stil.kurir.rs.

“Odlučila sam pokrenuću humanitarni fond ili organizaciju za kolege u nevolji. Moramo naći načina da kada nam je dobro odvojimo jedan dinar za one u nevolji. Ako imate ideje kako da se organizijemo šaljite poruke i budite zahvalni dragom Bogu na svakom danu na svakom, osmijehu i podršci koju imate od drugih ljudi. Puno je samih ljudi u nevolji i bice ih još više”, stajalno je tada u objavi na njenom profilu.

Samo nekoliko dana otkako je ova priča odjeknula u javnosti, oglasio se bio i David čija sudbina je mnoge rasplakala. Zbog slike na kojoj je sa Gordanom, bilo je onih koji su prepoznali da, zapravo, on ne prosi, već vrijedno radi i prodaje časopis “Lice ulice”.

Kako je tom prilikom istakao, ne prosi, već svoj novac pošteno zarađuje. Uspijeva da zaradi za hranu, stan i račune, pa ne vidi kako se njegov posao razlikuje od bilo kog drugog ko privređuje za život. Kada je došlo do događaja koji je bio povod pogrešno formulisanih naslova u novinama, David je, kaže, u podzemnom prolazu u centru Novog Sada prodavao društveno-odgovorni časopis i svirao melodiku, nikako nije prosjačio, kao što se navodi u tim tekstovima.

Nikad se ne zna šta čovjek nosi u duši i sa čime se bori svakoga dana kada otovri oči, zato je važno da imamo sluha za ljude u nevolji. Svakome je lakše kada u najtežim životnim momentima nije sam, kada osjeti bar malo empatije, razumijevanja, riječ utjehe. Niko od nas nema zaštitu od loših i tužnih događaja, ne zna se šta nosi dan, a šta noć, a u nesreći osoba je najranjivija. A rane najbrže zacijele kada se liječe ljubavlju, toplinom i podrškom uz koju dobijemo snagu da nastavimo dalje.