Vučić: Kada kažemo šta su crvene linije ne pritiskajte, jer ćete vidjeti šta je Srbija i ne damo Srbiju

Obraćanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića:

Vaša svetosti, poštovani predsjedniče Dodik, predstavnici narodnih skupština i vlada, ministri, dragi narode, 24 godina od kada je počela agresija na SRJ. Večeras nas u Somboru posle 24 godine ima ubjedljivo najviše, a to govori i nešto loše i dobro. Govorim iz srca, a trudiću se da me emocije ne nadvladaju i tako naštetim našoj zemlji.

Prije 24 godine je umrlo međunarondo pravo i to zvuči kao nevažna rečenica, ali nije, mnogo je više od toga. Ništa u svijetu ne može da bude gore od toga što su uradili maloj zemlji koja je htjela da bude slobodna i to se nije svidjelo onima koji su željeli novi poredak. Razorili su mnogo veće zemlje i došla je na red Srbija. Gledao sam danas svjetske časopise u kojima su govorili o borbi protiv varvarstva i onih koji prave humanitarnu katastrofu jer tako sprječavaju genocid. To je sve od njihove argumentacije. Ajde da vidimo šta je istinito.

U definiciji genocida suština je da postoji namjera o uništenju neke etničke ili vjerske grupe, a to nikada nije dokazano. Niste vi sprječavali nikakavu humanitarnu katastrofu, vi ste naoružavali pobunjenike u slobodnoj i slobodarskoj zemlji, a kada ste vidjeli da nećete moći da dobijete odobrenje SB UN rekli ste, a šta će nama to. Okupilo se njih najmoćnijih 19 koji ste rekli naučićemo mi te Srbe pameti. Prošlo je 24 godine, kidali ste nam dijelove zemlje, ubili djecu i civile, vojnike i policajce. Odakle vam pravo da nam ubijate vojnike i policajce, ko vam je dao to pravo. Jel Radovan Medić išao u Masačusets ili Loaru da nekog ubija, ili ste vi došli ovdje i ubili ga pred kućnim pragom. Jel on napao nekog ili išao na dužnost. 75 od 78 dana bila je vazdušna opasnost u Somboru. Jel ste li nas naučili pameti? Niste, lomili ste srpski duh ali ga nikada neće slomiti. I danas kada nas pritiskate i tražite da damo opravdanje za ono što ste uradili. 

Mi ne želimo da ikada više imamo sukobe, ni sa kim, ni sa Albancima ni sa vas 19 moćnih. I vi se i dalje čudite što postoji jedan mali prkosan narod u srcu Evrope. Sve što ste sebi dali za pravo, drugima niste. S pravom štitimo teritorijalni integritet, i Ukrajine, i vi se pozivate na Povelju UN koju ne poštujete samo kada je u pitanju jedna mala zemlja. Nećete da poštujete ono što ste potpisali, jer ste jaki veliki i moćni, može vam se. Nije mi niko pomutio razum ili pomračio pamet, nisam postao izdajnik i to da mi govore oni koji su najtežu agresiju zvali kampanjama, a ne agresijom na jednu zemlju. Moj posao je da kroz iglene uši provučem našu zemlju, jer nemate sa kim racionalno da razgovarate. Mir i sloboda ne postoje u njihovom rječniku. 

Moramo da sačuvamo našu djecu. Da im damo zemlju na tacni i opravdanje – ne damo. Zaboraviti možemo samo ako nas ne bude – za to nema opravdanje. Iz dva razloga su poveli agresiju – da pokažu svoju dominaciju i da nam otmu KiM, i nek ne izmišljaju, jer je sad Albanaca više nego tada i briga ih što Srba nema. Ne tiče ih se, samo im je važno da dobiju opravdanje. Ovo im govorim svaki dan. Poštovanje od njih dobićemo kad im priznamo sve. Koletarlna šteta ste vi zlikovci koji ste nam ubili djecu. To što danas mirno šetate i glumite da ste slobodni i jaki, samo se zapitajte zašto je ovoliko ljudi na ovom trgu, što su došli. Nisu došli da oplakuju, već da kažu lomili ste nam i kičmu i vrat, i niste nas ubili uprkos svi pokušajima, živjeće ova Srbija. Nećete nas slomiti.

Sa nama su ovde večeras i Romi i Mađari i pripadnici drugih naroda koji ovu zemlju ojsećaju kao svoju i prolazili su kroz isto sa nama. Orban mi je tek nedavno rekao da je zabranio ulazak kopnene vojske sa naše teritorije jer su htjeli crni scenario. Prije samo 12 godina nismo smjeli jedan vijenac da položimo, nismo smjeli da kažemo da je ovo agresija, a sada smo počeli da podižemo naš zemlju i počeli smo da izbijamo na vrh. Naša zemlja je počela da se sjeća, naša zajednička je ideja da obilježavamo stradanja na Košarama, u Jasenovcu. Šta god bilo umijemo to da učinimo da uvijek budemo zajedno.

Pred nama je težak period. Jel ste li mogli da pretpostavite da jedan od najvećih vođa treba da ide u Hag? Naše je da se jedinstveno borimo za našu zemlju, da imamo više djece, da čuvamo ustav svoje zemlje. Hvala braći i sestrama sa KiM koji su došli u svoju zemlju. Naša muka je uvijek i njihova muka. Hvala vam divni ljudi u Srbiji koji ste uvijek dbro razumjeli šta nam je činiti. U 20.v. nema rata koji nas nije zaobišao, nema kuće koja nije izgubila dijete, dajte da pokušamo da sačuvamo mir ne dajući ni srce ni glavu naše zemlje i naroda. Prije 10 godina nismo imali ni vojsku, a vidjećete kako je imamo 22. aprila. Nismo lak plijen, mudri smo i pametni. Moramo da rastemo i razvijamo se da vojska napreduje i bude odvaraćajući faktor za svakoga. Nikad nećete pokoriti ovaj mali narod. Moja poruka vama je hoćemo mir nećemo sukobe ni sa kim, ali kažemo čuvaćemo Srbiju i kada kažemo šta su crvene linije ne pritiskajte, jer ćete videti šta je Srbija i ne damo Srbiju. Hvala što ste došli u ovolikom broju, živjela Srbija.