književnik i publicista

Bazdulj: Fascinantno je kako su Bošnjaci spremni Đukanoviću oprostiti apsolutno sve

Posttridesetavgustovska većina je svoju „tranzicionu“ funkciju, koja nije bila laka, izvršila. ocijenio je u intervjuu Borbi književnik i publicista Muharem Bazdulj.

Bazdulj – Foto: CorD

Institucionalna kriza, prema Bazdulju, se najadekvatnije može razriješiti objedinjavanjem parlamentarnih i predsjedničkih izbora.

Bazdulj se dotakao odnosa bošnjačkog stanovništva prema DPS-u i predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću koji je opisao kao infantilan.

Prema njegovom mišljenju, dobar dio Bošnjaka u Crnoj Gori je jedva dočekao da proguta DPS-ovski antisrpski narativ, vjeruju u bajke o „crnogorskom multietničkom skladu“ koji, eto, jedino kvare „zli Srbi“.

Bosanskohercegovački pisac je uvjeren da će BiH i Crna Gora u 2023. godini pristupiti regionalnoj ekonomskoj inicijativi Otvoreni Balkan.

Kako ocjenjujete aktuelnu društveno-političku situaciju u Crnoj Gori i na koji način bi se institucionalna kriza mogla razriješiti?

Čini mi se da sve ka objedinjavanju parlamentarnih i predsjedničkih izbora narednog proljeća. Kad smo dogovarali intervju. g. Lekić još nije bio mandatar, sada jeste, ali svi, pa i on sam, znaju da to nije dugoročno rješenje, makar u ovoj „inkarnaciji“. Uz sve nesuglasice koje su se naposljetku pojavili u posttridesetavgustovskoj većini, može se ipak već kazati da je ona svoju „tranzicionu“ funkciju izvršila. Ono što je u drugim ex-socijalističkim zemljama urađeno decenijama ranije, odnosno prvi silazak s vlasti nasljednika bivše jedine partije, u Crnoj Gori se sticajem niza okolnosti desilo najkasnije. Nije to bila laka misija. Istorija će svim tim partijama i liderima suditi blagonaklonije nego savremenost.

Kakve zaključke ste donijeli nakon lokalnih izbora od 23. oktobra i kako će isti odrediti sudbinu DPS-a i ektremističke politike koju oni propagiraju?

Mislim da su ti izbori bili posljednji ekser u mrtvački sanduk DPS-a. Podgorica im je bila posljednji ozbiljan institucionalni resurs i oni su se ponašali kao pijani milioneri pokušavajući je zadržati. Ipak, sve to medijsko mešetarenje i svi ti regionalni plaćenici pokazali su se nemoćnim. Ne treba biti naivan; značajan dio crnogorskog elektorata slijedi politiku koju dana simbolizuje DPS, ali mislim da će srednjoročno i oni potražiti drugu partiju predvodnicu. Ova je jednostavno previše radioaktivna.

Kako komentarišete činjenicu da DPS vrši vlast u Petnjici, Gusinju, Bijelom Poljui Plavu, opštinama u kojima preovlađuje bošnjačko/muslimansko stanovništvo? Kako objašnjavate ogromnu podršku Bošnjaka/Muslimana DPS-u, uprkos tome što ta partija uživa sve manje povjerenje?

Nažalost, dobar dio Bošnjaka u Crnoj Gori je jedva dočekao da proguta DPS-ovski antisrpski narativ. Donekle je to i razumljivo, u kontekstu istorije i propagande, ali mene i dalje fascinira kako su oni spremni Đukanoviću oprostiti apsolutno sve i istovremeno biti toliko apsolutno nepovjerljivi prema signalima dobre volje koji im stižu s druge strane. Da i ne govorim o tome da je posve jasno da je Đukanović sasvim svjestan da su tzv. zapadne vrijednosti samo smokvin list koji mu je zgodan za skrivanje svih njegovih nepočinstava, dok se kod ovih nekih lokalnih bošnjačkih lidera čini da skoro infantilno vjeruju u bajke o „crnogorskom multietničkom skladu“ koji, eto, jedino kvare „zli Srbi“.

Bošnjačka stranka je glasala za pad Abazovićeve manjinske partije, ali u uprkos tome ne napušta izvršnu vlast, a njeni kadrovi se i dan-danas zapošljavaju u javnoj upravi i preduzećima. Kako tumačite tu paradoksalnu situaciju?

Nema tu nikakvog posebnog paradoksa. Oni su interesna grupa, koja s jedne strane svojim biračima mora slati poruku koju ti birači očekuju, a s druge strane sebi žele omogućiti što je moguće više vlasti i slasti. U tom smislu su savršeno slični najvećem broju ovdašnjih partija.

U BiH je formirana nova vlast koju čine SNSD, HDZ i SDP. Da li ista može relaksirati odnose unutrašnje u zemlji , kao i odnose sa Srbijom i Hrvatskom i da li će promijeniti stav povodom Otvorenog Balkana i uvesti BiH u tu asocijaciju?

Mislim da će doći do relaksacije, a njen najbolji simbol će biti upravo Otvoreni Balkan. Čini mi se da bi Amerikanci mogli učiniti da u Otvoreni Balkan već tokom 2023. uđu i Sarajevo i Podgorica i Priština. Čini se da i EU sve manje vidi razliku između Otvorenog Balkana i tzv. Berlinskog procesa. Ako bi došlo do stvarne slobode kretanja ljudi i robe između dve šengenske granice (hrvatske odnosno grčke), cio ovaj naš prostor bi mogao samo da profitira. Besmislene su i šovinističke vizije da je Otvoreni Balkan spoj Velike Srbije i Velike Albanije. Zašto su onda Makedonci među njegovim najvećim zagovornicima? Bošnjački i crnogoski nacionalizam su očito još uvijek u onoj prvoj i najvatrenijoj fazi kad odbijaju i da ih se detektuje kao nacionalizme. A što bi rekao onaj poljski pisac, nacionalizmi su neizbježni, stvar je u tome da ih treba civilizovati. Jedan od načina je i taj da se shvati da i susjedni ti narodi, kao i svi narodi na svijetu, imaju svoje interese, ali da to ne znači da su ti interesi nužno usmjereni protiv tebe.

Kako ocjenjujete odbijanje Senada Pećanina (DPS-ovog najamnika iz Sarajeva) da učestvuje u javnoj debati sa Vama?

Najprije mi je bila čudna njegova ideja da bi i u Beogradu, od svih mjesta, on morao razgovarati samo sa svojim istomišljenicima, a onda sam se sjetio da je Milovim parama u Podgoricu na desetine puta dovodio Žarka Koraća samo da ne bi slučajno morao da priča i sa nekim od, očito, ne tako malobrojnih Podgoričana koji ne misle da su riječi srpsko i zločinačko – sinonimi.