Bogdanović: Razrješenje Klarića udžbenički primjer revanšizma
Bogdanović: Razrješenje Klarića udžbenički primjer revanšizma
Kako ističe, danas ne postoji niko kome nije jasno da je na dnevnom redu udžbenički primjer političkog revanšizma, motivisan isključivo namjerom da se na svim pozicijama namjeste kadrovi koji su funkcioneri partija aktuelne parlamentarne većine.
“Na isti način su na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost, bez prethodne najave te sjednice, razriješili generala Đurovića, čovjeka bez mrlje u karijeri i vrhunskog profesionalca i to glasovima Danijele Đurović i Dritana Abazovića, a izabrali kandidata Mila Đukanovića. General Đurović razriješen je bez ikakvog obrazloženja, a i kako bi obrazložili odluku o razrješenju načelnika Generalštaba, kada general nije napravio niti jedan jedini propust u svom radu”, navodi Bogdanović.
Kako dodaje, od formiranja nelegitimne 43. Vlade, oni kojima su usta puna države, pomirenja, evropejstva i poštovanja zakona, bez izuzetka sprovode besramnu političku trgovinu funkcijama i pozicijama na račun stručnih, uvaženih i poštenih ljudi.
“Da bi svima bilo jasno do kog nivoa nezasitosti i slijepog revanšizma ide uzurpatorska družina, podsjećamo da Skupština Crne Gore u svojoj istoriji nikada nije razriješila generalnog sekretara iz više razloga. Prvo, generalni sekretar Skupštine Crne Gore bira se na mandatni period od četiri godine i njegov mandat nije vezan za mandat Skupštine ili predsjednika Skupštine. Drugo, generalni sekretar nije generani sekretar predsjednika Skupštine, već generalni sekretar Skupštine Crne Gore i svih njenih poslanika, tako da gospođa Đurović ne predlaže, kako sama kaže, novog generalnog sekretara kao svog saradnika, već Skupština bira svog generalnog sekretara. Treće, generalni sekretar izvršava budžet Skupštine Crne Gore i rukovodi Stručnom službom Skupštine, što znači da ne vodi politiku bilo kojeg Kluba poslanika, već isključivo u skladu sa poslovničkim ovlašćenjima stvara uslove za rad svih poslaničkih klubova podjednako, bez obzira da li su dio parlamentarne većine ili parlamentarne manjine”, pojašnjava Bogdanović.
On podsjeća da Aleksa Bečić, kao tadašnji predsjednik Skupštine, nije predložio razrješenje tadašnjeg generalnog sekretara Skupštine Crne Gore, Aleksandra Jovićevića, već je on na toj poziciji ostao do kraja mandata, bez obzira na različita politička gledišta na razne događaje koji su se u međuvremenu odigrali u Skupštini.
“Država nije, niti smije biti bilo čiji plijen, a Skupština Crne Gore ne pripada parlamentarnoj većini, već svima nama. Valja istaći i da niti jedan Klub poslanika nema primjedbu na rad aktuelnog generalnog sekretara Skupštine Crne Gore, pa ni sam kabinet predsjednika Skupštine. Sve navedeno je sasvim dovoljno da jasno potvrdi naše uporne tvrdnje da je Crna Gora opet postala politički plijen jedne skupine ljudi bez skrupula, političke vizije i obzira, kao i bez želje i sposbnosti da, uprkos praznim retoričkim proklamacijama, ovo društvo mijenjaju na bolje”, zaključuje Bogdanović.