Borovinić Bojović raskrinkala DPS: Glas za Ivana Vukovića je glas za Mila Đukanovića, Vesnu Medenicu i Vericu Maraš

Na skupu su govorili i predsjednici opštine Nikšić Marko Kovačević, predsjednik opštine Mojkovac Vesko Delić kao i predsjednik opštine Berane Vuko Todorović. Na skupu su, pored kandidata za odbornike govorili i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević. Na kraju se obratila i nositeljka liste Jelena Borovinić Bojović.

Zbog velikog interesovanja javnosti njen govor prenosimo u cjelosti.

Uvaženi prijatelji i prijateljice,

Sugrađani i sugrađanke,

Dragi moji i drage moje,

Okupili smo se večeras, da zajedno, odvažno, sigurno, bez i najmanje dileme poručimo – došlo je vrijeme da oslobodimo naš grad, našu Podgoricu! Prije dvije godine, 30. avgusta 2020, nakon velike narodne pobjede, započeo je proces oslobađanja Crne Gore od kriminalnog, korupcionaškog i diktatorskog DPS-a! Grad po grad, jedan za drugim, oslobađali su se od stranačkih uzurpatora. A zloglasna stranka Mila Đukanovića razvlašćena je u velikom broju gradova širom Crne Gore.

Došao je red i na Podgoricu.

I zato želim da poručim i naglasim, a građani drugih gradova mi neće zamjeriti na tome:

PODGORICI NE PRIPADA DA U TOM TALASU SLOBODE i PROMJENA ZAOSTAJE, NEGO DA TAJ TALAS PROMJENA PREDVODI!

Podgorica je masovnim učešćem na velikim narodnim litijama i ubjedljivom pobjedom na izborima prije dvije godine, porazila DPS i pokazala mu put ka političkog prošlosti. Sada je došlo vrijeme, da Podgoričani i Podgoričanke, osvoje pobjedu za svoj grad i da Podgoricu uvedemo u period političke stabilnosti, ekonomskog razvoja, uspostavljanja urbanističkog sklada, saobraćajne funkcionalnosti. I da Vodovod, Zelenilo, Komunalno, Gradsko pozorište, KIC, Vatrogasna, brojna gradska preduzeća koja su OTETA, vratimo PODGORICI!

Posao kojim se ja bavim, zahtijeva veliku posvećenost. U ovoj kampanji bila sam, kao i na poslu, posvećena uspostavljanju dijagnoze za sve probleme kojima je Podgorica opterećena i nalaženju rešenja za njen boljitak i opšte ozdravljenje. Zbog posvećenosti građanima i građankama, nisam previše pažnje posvećivala onima koji se bavili mojim likom i djelom. I to su uglavnom činili na prizeman, banalan i vulgaran način. I razumijem ih.

Jasno su locirali ko je njihova najveća prepreka – da Podgoricu drže zarobljenu u svojim stranačkim čeljustima. Zato večeras želim da se direktnije osvrnem i na njih.

Svjedoci smo, dragi moji, da su u minulih mjesec dana pokušali da se kamufliraju za potrebe izbora u Podgorici. Uklonili su svoja stranačka obilježja. Odložili su svoje stranačke zastave. Posakrivali su, onako na gomilu, imena svojih stranaka iza nekakvog samozvanog i sumnjivog pokreta. Uradili su ono što jedino i rade, svih ovih decenija: POKUŠALI SU DA VAS PREVARE.

A njihov neprikosnoveni šef, kao što i sami vidite, pobjegao je od kamera i pogleda u Podgorici. Isturio je svoje pione čijim potezima upravlja kao na šahovskoj tabli.

Zato, sa ovog mjesta želim potpuno da ih raskrinkam. I saopštim:

Glas za Ivana Vukovića je glas za Mila Đukanovića!
Glas za DPS je glas za Blaža Jovanića, Veselina Vukotića, Vericu Maraš, Vesnu Medenicu, Dragana Kovačevića, Milana Roćena!
Glas za Ivana Vukovića je glas za sve one novopečene anti- junake crne hronike, čija se imena danas vezuju za pljačku, pronevjeru, prevaru i ostale oblike kriminala, a sve na naš račun, na račun građana Podgorice.
Glas za Ivana Vukovića nije glas za Podgoricu, to je oblik učešća u prevari i pljačkanju Podgorice!

I koliko god se trudili da se preruše, često se odaju i sami. Recimo, na sami pomen izgradnje manastira, oni vrište. Na pomen izgradnje bolnice, oni ćute i prave se da ne čuju.

Toga su građani svjesni i zbog toga je sve manje onih koji glasaju za švercere duvana i švercere kokaina!

Dragi prijatelji i prijateljice,

Podgorica i njene ulice više neće biti poprište mafijaških obračuna, zbog čijih rikošeta su stradali i nedužni! Podgorica se više neće buditi bombaškim detonacijama na ulicama, niti eksplozijama koje ruše danas Goricu a sjutra će Ljubović. Podgorica mora postati ono što joj po istorijskoj vokaciji, geografskom položaju i gradskoj kulturi pripada: GRAD PRISTOJNIH LJUDI.

Kada DPS-u oduzmemo mogućnost nas kradu, biće novca – i za škole i za vrtiće i za bolnice i za crkve i za džamije i za umjetnike koji će predstave igrati slobodno, bez straha od zabrana koje nameće DPS! Nema više gušenja sloboda! Jer – SLOBODA JE NAŠA!

Naši su ciljevi takođe i rekonstrukcija javnog gradskog prevoza, rasterećenje saobraćaja, smanjenje troškova. Humanizacija City kvarta, izgradnja vrtića, škola, parkova i domova zdravlja. Podgorica više neće biti kontejner u koji se sručuju otpadi iz drugih mjesta a mi ćemo naći rešenje za problem sistematskog odlaganja i obrade otpada. Umjesto da ulažemo milione eura u izgradnju svake nove sanitarne kade koje se već pune ekstremnom brzinom, treba taj isti novac da ulažemo u reciklažna dvorišta po uzoru na bilo koji grad u Austiji, Njemačkoj, Skandinaviji. Red je da se neko iz Glavnog grada sa službenog puta vrati sa nekim znanjem, a ne da bi trošio dnevnice po Beču i Parizu i tim se hvalio po Instagramu, Tik Toku i ostalim mrežama. Podgorici je potrebno i novo gradsko groblje. Ali, ne smije da se gradi na nehuman način kom sad svjedočimo u novom dijelu Čepuraka.

Sva moja obećanja odnose se i na Zetu! Zetu nećemo zaboraviti i nećemo je ostaviti. Pružićemo snažan doprinos njenom razvoju kao samostalne opštine!

Na kraju ove konvencije i na samom pragu naše velike pobjede,
Želim da vam kažem da imam dobre vijesti vezane za političku dijagnozu Podgorice. Problem je lociran i očigledan je. To je DPS. Za početak je potrebno da uložimo minimalan trud. Da na izborima 23. oktobra, zaokružimo broj 5 i počnemo sa procesom opšteg oporavka i ozdravljenja Podgorice!

Ovo je rodni grad Stefana Nemanje, Borisava Pekića, Božidara Vukovića, Rista Stijovića, Ksenije Cicvarić, ovo je grad Marka Miljanova, ovo je vječna kuća našeg blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, ovo je grad pristojnih ljudi, ovo je grad pobjede, ovo je grad budućnosti!

I pošto se neki ovih dana preko svojih analiza i tekstova u medijima pitaju – ČIJA JE PODGORICA, želim da im olakšam. Odgovor je jednostavan: NAŠA JE!

Naša je pobjeda!
Naša je budućnost!
Za budućnost Podgorice!

Zdravo bili!