Premijer ponižava sve poslanike, i vlasti i opozicije

Piše: Rajka Raičević

Da mi je neko rekao da ću braniti dignitet poslanika, ranije bih mu rekla da nije normalan. Danas se ukazuje očigledna potreba za time. Makar na ovaj način. Možda neću nikoga odbraniti, ali ću braniti pravo na dostojanstvo, dignitet i odnos prema instituciji. A poslanik jeste institucija.

Premijer ponižava sve poslanike i iz vlasti i iz opozicije. Ponižava skupštinski saziv koji najviše radi u odnosu na brojne druge prethodne sazive. Ponižava poslanike koji su ga glasali i od čijeg glasa zavisi još jedan projekat koji je premijer zamislio, a o kome je javnost potpuno konfuzno obaviještena i na dnevnom nivou dobija nove informacije koje demantuje one dan ranije saopštene.

Danas su mi tri „zakleta“ podržavaoca i glasača  PES-a kazala da ih je sramota zbog odnosa predsjednika njihove partije prema poslanicima. A za PES bi, čini se život dali, i to bez ijedne materijalne pozadine ili pozicije u bilo kom hijerarhijskom nivou. To su oni koji glasaju čistim srcem, a, kako  tvrde, i zdravim razumom. I nijesu ni mimeri, ni botovi po mrežama. Samo – građani i glasači PES-a.

NIJE OVO PARTIJA KLIKERA DA KO IMA DŽOMBU OSTALE ŠALJE U RUPU

Nije zdravorazumski igrati se s državom, naročito ne oko teritorije Crne Gore. Nije ovo partija klikera i nadmetanje ko će imati džombu da one druge pošalje u rupu. Ovo su teme od javnog interesa i ticaće se ne samo sadašnjosti već će i te kako uticati na budućnost i onih generacija koje nećemo stići da upoznamo.  I zato je dijalog važan. Dijalog, ne monolog s podrugljivim, ponižavajućim i ignorantskim tonom jer premijer zna da u ovom momentu ima apsolutnu vlast. A apsolutna vlast apsolutno kvari, reče jednom davno Lord Ekton.

Premijer je na Veliki petak, jedan sat poslije ponoći bukvalno kazao poslanicima da je namjerno insistirao da se zakoni o saradnji sa UAE moraju baš donijeti u noći četvrtak na petak (ne ulazeći u hrišćansko vjerovanje i poklapanje s Velikim četvrtkom kada je saga započela), i posprdnim tonom onda kazao da i nijesu morali, nije bilo hitno, htio je samo da ih ubrza. To je kazao za skupštinskom govornicom, ni da trepne a sve u direktnom tv prenosu koji su pratili, ne samo poslanici, političari, ministri već brojni građani koji pokušavaju da pronađu tačnost u brojnim informacijama kojima se javnost bombarduje oko izdavanja pod zakup dijela crnogorske teritorije na 99 godina. Naše zemlje. Ne Milojkove, nego zemlje svih građana Crne Gore. Jer država nije Milojko iz Pljevalja koji je živio u Singapuru i na gotovo se vratio u Crnu Goru. Ni Milojka, niti bilo kog drugog premijera. Država je vlasništvo građana. Milojko i njegovi prethodnici i njegovi naslednici samo se biraju da upravljaju tom imovinom. Ali ne da upravljaju onako kako su oni zamislili bez reda, zakona, propisa, mišljenja javnosti. Makar ne u dijelu koji se odnosi na najvažnija pitanja, a teritorija Crne Gore jeste jedno od najvažnijih pitanja.

PN: ZABORAVILI NA SMJENU DPS-A, SVAKA AKCIJA IMA REAKCIJU

Zanimljivo je gledište da su nam iz Vlade saopštili istovremeno samouvjereno i skroz šeretski da će oni o svemu tome odlučivati. Ostale – ko šiša. Pa, možda su samo smetnuli s uma da građani nijesu kratke pameti i da su se, ako ne prije toga, onda 30.avgusta 2020.godine oslobodili. I da će iskoristiti najdemokratskiji način da promijene ono što je neophodno da se mijenja. To već pokazuju i procesi na lokalnom nivou, ali vreća pukih obećanja i „mačka u vreći“ čini se da već više ne prolazi tako glatko. Možda je mogla ranije prolaziti iako je sadašnja opozicija (današnja vlast) glasno na to ukazivala. Upravo je ova demokratska promjena nastala da bi nestali s vladajućih pozicija oni koji smatraju da je Crna Gora njihova privatna prćija i njihova lična imovina. Smijenjeni su oni koji su Crnu Goru rasprodavali kako im se htjelo, iako je tadašnja opozicija sadašnja vlast ukazivala zašto ništa od toga nije bilo dobro, a vrlo je slično aktuelnim procesima o kojima parlament treba da se izjasni.  Pa neka nastave da se sprdaju ili neka se vrate odakle su i došli nakon nastanka korona virusa, a prije promjena koje su donijeli oni građani i političari koji su se borili na domaćem terenu.

Premijer nijednom nije izuzeo nijednog poslanika, sve ih je strpao i isti koš. I to ne po prvi put. Postala je konstanta. Zato bi svi trebalo da se zapitaju zašto dozvoljavaju da se premijer ovako ophodi prema njima. Premijer, i njegovih 20 i kusur ministara, izabran je glasovima narodnih poslanika koje on redovno u javnim nastupima i za skupštinskom govornicom ponižava. I ne štedi se u tome.  

Premijer ima potrebu da izigrava mnogo veći nivo od poslanika i političara koji su ga izabrali. Dao je sebi to za pravo, ne štedeći kada je god u prilici da političare ocrni, a da svoju poziciju što više uzdigne. Zaboravljajući da on nije ništa drugo danas u Crnoj Gori do puki političar. Predsjednik jedne partije čijem osnivanju, a kasnije i rascjepu, su isključivo i samo politički postupci i intresi dirigovali.

No, obično kada se ljudi previše uzdignu, onda prebrzo padnu. Sila akcije i sila reakcije. A sila u bilo kom obliku nije dobra. To znaju oni koji su se protivili litijama 2020.godine.  I još ih dobro pamte.