VIDEO – Bečić o svom djetinjstvu i kako je preživio snažan strujni udar

Bečić navodi da je kao dijete sa šest godina preživio strujni udar u čuvenom G kvartu.

“Uvijek sam volio da šutiram loptu. Pored jednog ulaza nalazio se tep ormar, a iza je bio beton koji je meni odgovarao da mogu da šutiram loptu, kada nijesam imao s kim da se igram. Dok sam čekao oca da dođe s posla, u jednom trenutku je tep ormar pao. Prišao sam i u strahu odlučio da vratim poklopac i onda je tu došlo do spoja. Nastala je stravična eksplozija. Samo pamtim da sam letio, kao u filmovima. Završio sam nekoliko metara ili možda čak desetak metara od tog mjesta. Bila je to velika detonacija i svi su mislili da je bomba u pitanju. Mene je u tom trenutku spasilo to što su moje cipele, koje su imale gumeni đon, izvršile određeno uzemljenje.Njih sam dobio na poklon noć ili dvije prije toga od naših prijatelja koji su došli da se pozdrave, jer su otišli za Australiju, tamo da žive“, kazao je Bečić.

Odrastao je u Podgorici i, kako kaže, u jednom mirnom okruženju, zdravoj i skladnoj porodici.

„Djetinjstvo sam započeo u dijelu grada Preko Morače, čuvenom G kvartu. Završio sam OŠ ‘Sutjeska’. U trećem razredu osnovne škole morali smo da se preselimo na Zabjelo, gdje je bilo nekoliko zgrada, a sve ostalo livade. To je bio težak momenat, a već tada sam sa devet godina donio odluku da neću da mijenjam školu. Moja upornost je dovela do toga da uzmem mjesečnu kartu ili da idem pješke do OŠ ‘Sutjeska’. Naravno da Zabjelo volim, tu i danas živim“, priča Bečić.

Poručuje da je uvijek govorio da ne vjeruje u unaprijed isplanirane ishode, te da nema nemogućih misija.

“Podsjećao sam često građane i moje saborce na istoriju, kako su naši preci živjeli u dosta težim okolnostima, vrlo često i ratnim periodima… Naši preci nijesu odustali, izborili su se, sve su izdržali, vjerovali su i izborili su se. Tako sam i ja vjerovao da ćemo nastaviti taj niz istorijskih uspjeha i drago mi je što sam odigrao zajedno sa tom listom 2020. godine, ali što god mislili ta godina će se pominjati i za 100 i 200 godina, jer je to bila prekretnica u društveno-političkim procesima u Crnoj Gori“, kazao je Bečić.

Ističe da je i u sportu „trčao nemoguće misije“.

Završio je Ekonomsku školu „Mirko Vešović“, a ističe da je zbog sporta morao često da odsustvuje. Sport je, kako kaže, uspio da ga dodatno očeliči. Fudbal je praktično napustio kada je trebalo da se odluči da li fakultet ili profesionalna karijera. Igrao je, kako kaže, i tokom studiranja i to na vrhunskom nivou, ali je nakon fakulteta riješio da potpuno napusti fudbal, a da se posveti politici.

„Ušao sam u lokalni parlament kao odbornik i od tada je krenula i traje još karijera kao javnog funkcionera i nakon 15 godina“, kazao je Bečić.

Bečić navodi da je po prirodi druželjubljiv, a da im je od nedavno život dodatno obogaćen rođenjem sina Dušana. Suprugu Jelenu upoznao je prije čak tri decenije, objašnjavajući da su se njihove porodice družile. Bečić u šali i navodi da malo ko ima fotografiju sa suprugom kada je imala svega godinu dana. Aleksa ima dvije sestre – Dragu i Biljanu.