Đoković: Čekao sam svako jutro u pet sa djedom u redu za hljeb i mlijeko

“Svi mi koji smo blizu teniskom turu znamo ko ste vi. Znamo sve što si do sada uradio, šta radiš za PTPA. Znamo i šta činiš sa svojom akademijom, pomažući mladim igračima kao što su braća Sabanov, Hamadu Međedoviću, kao i bivšim igračima, Viktoru Troickom i Iliji Bozoljcu. Tu je i Novak Đoković fondacija koju sada već dosta godina imate tvoja supruga Jelena i ti”, počeo je priču Somdev Deverman, inače i sam bivši teniser, a sada u ulozi novinara.

Kad god su poplave u Srbiji ili negdje u svijetu, Novak Đoković je tu. Kada je požar u Australiji, Novak je tu. Kada Ukrajini treba podrška i Stakhovski to traži, Novak Đoković je tu. Gdje god se skuplja pomoć, Novak Đoković je tu. I opet, jedan dio svijeta vjeruje da ne dobijaš dovoljno poštovanja koje zaslužuješ. Moje pitanje je zašto to sve radiš?”

Đoković se zahvalio na komplimentima, govoreći da je dotakao njegovo srce.

“Ne vjerujem da je neko odavno izrekao toliko sjajnih stvari kao ti Somdev. Hvala ti od srca na tome prijatelju, što si sve to pomenuo. Reći ću ovo, ne radim to zato što mi treba publicitet. Činim to jer osjećam da treba da pomognem, da budem tu za ljude koji imaju manje uspjeha. Dolazim iz Srbije koja je u devedesetim prošla kroz dva rata, kroz šestogodišnje sankcije. Četiri godine nikom od srpskih sportista nije bilo dozvoljeno da izađe i takmiči se na međunarodnim takmičenjima“, rekao je Novak i zatim nastavio:

“Rastao sam u Srbiji u to vrijeme, čekajući u redu za hljeb i mlijeko svakog jutra u pet sati, uz stotine ljudi i mog djedu, kako bismo obezbijedili hljeb za nas pet, šest u porodici. Znam kakav je to osjećaj. Cijenim sve to što imam, što mi je dato od strane života i Boga, moram to da poštujem. Otuda uvijek imam tu svijest da ima tako mnogo ljudi u svijetu koji su imali manje sreće i kroz svoju Fondaciju i teniski centar u Srbiji, činim šta mogu, na svaki mogući način, da budem tu za ljude. Znam da ne činim dovoljno, uvijek mogu više, ali dajem sve od sebe”.