Skip to main content

“Uvijek sam znao koliko je brinuo i znam da bi bio ponosan ako odem na Olimpijske igre”

Emotivna priča Darka Pešića: “Oče, uspjeli smo!”

Emotivna priča Darka Pešića: “Oče, uspjeli smo!”


Odlazak na Olimpijske igre u Pariz crnogorski atletičar Darko Pešić emotivno je obilježio.
Odlazak na Olimpijske igre u Pariz crnogorski atletičar Darko Pešić emotivno je obilježio.


Emotivna priča Darka Pešića: “Oče, uspjeli smo!”
Foto: ASCG

Desetobojac je dobio specijalnu pozivnicu Međunarodnog olimpijskog komiteta, a u “gradu svjetlosti” nastupiće u sprintu na 100 metara.

“Oče, uspjeli smo!

Oduvijek sam sanjao da postanem olimpijac, danas je dan kada su, nakon 20 godina mukotrpnog rada, uspona i padova i mnogih odricanja, Atletski savez Crne Gore i Olimpijski komitet Crne Gore nagradili moj rad i sve istorijske rezultate koje sam ostvario. postigao za svoju zemlju, koju sam do sada s ponosom predstavljao na velikim takmičenjima.

Dobivanjem univerzalnog mjesta, naći ću se na Olimpijskim igrama, gdje ću ponosno predstavljati sebe, svoju porodicu, prijatelje i državu Crnu Goru.

Na kraju, želim da se zahvalim svima koji su bili uz mene sve ovo vrijeme i omogućili mi ovaj veliki san”, napisao je Pešić.

Potom je podsjetio na izjavu od prije nekoliko godina. Bilo je to uoči Tokija, a u mnogome se tiče njegov preminulog oca. Bez ikakve sumnje, emotivno svjedočenje kroz pisanu formu, poput pisma…

“Roditelji u Crnoj Gori vole da se hvale uspjesima njihove djece, bilo u sportu ili školi, ali moj otac nikad to nije radio. Činilo se da su njegove kolege uvijek bile ponosnije na moje uspjehe, nego on, ali kad sam počeo da doživljavam taj uspjeh on nije imao ništa da kaže.

To je bio njegov način.

Kao dijete on je jačao moje samopouzdanje, govoreći mi da ću jednog dana dostići vrh. Međutim, kad sam odrastao prestao je to da radi. Želio je da pratim sopstveni put.

Uvijek sam znao koliko je brinuo i znam da bi bio ponosan ako odem na Olimpijske igre. I taj cilj me ispunjava danas. Znam da bi moj odlazak na Olimpijske igre kao uspjeh slomio njegovu tradiciju i da bi konačno rekao – “Čestitam”.

On nije fizički sa nama, ali osjećam i dalje iste osjećaje od njega kao da je živ.

On je bio najbolji otac kojeg bi iko poželio da ima. Neko ko je uvijek bio tu za mene na neki njegov, unikatan način. Bez obzira što će se dogoditi sljedeće godine, bez obzira hoću li otići u Tokijo ili ne, znam da bi on svakako bio ponosan.

Zato što naporno radim, kao što je on, i uvijek dajem sve od sebe”, objavio je nacionalni rekorder u više atletskih disciplina, između ostalog i na 110 metara s preponama.

Svi znaju koliko je atletika složena i duboka. Svi znaju koliko je potrebno sati i sati treninga, fizičkih napora, mentalnog iscrpljivanja… Svi znaju koliko je potrebno odricanja svih vrsta koje su uslovljene (ne)uslovima, a posebno se tiču podjednako finansija i lokacija samog vježbanja. Svi znaju koliko je teško doći do željenog nivoa, a onda cijelo vrijeme održavati um i tijelo u što boljoj formi. Svi znaju koliko se teško probiti u svjetskoj atletici računajući samo učešće, a kamoli doći u orbitu za neki veći rezultat. Svi znaju da, osim međusobnog ljudskog takmičenja, atletičari zapravo vode najveću borbu sa vremenom, dužinom, visinom, snagom, preciznošću…

To je neprestana borba sa samim sobom.

A za svo to vrijeme porodici Pešić atletika je kroz godine postala zaštitni znak i plašt. Brat Dragan dugogodišnji veoma ozbiljni atletičar sa inostranom adresom, ali uz pedantno predstavljanje Crne Gore na svakom pedalju. Sestra Danijela takođe se bavila atletikom, dok će Darko sada imati priliku da zasija na najvećoj mogućnoj pozornici.

Može se reći, ovo je porodična pobjeda Pešića u svijetu atletike.



Komentari

Subscribe
Notify of
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare

Povezani članci