Naime, dvojica kolega do sada su odigrala mnoštvo uloga koje su ostavile traga, kako u pozorištu, tako i u domaćoj kinematografiji, ali jednom prilikom su bili primorani da svoje glumačke sposobnoste iskoriste u stvarnom životu:
„Imali smo situaciju Nenad Jezdić i ja. On je iz Valjeva, ja iz Užica, on je godinu dana iza mene na Akademiji. Idemo kući, zadnji voz, nemamo para. Mi samo znamo da moramo kući. Gladni smo, to je 1992. godina. Ulazimo u voz i molimo Boga da prođe kondukter. Pun je voz seljaka, vuku robu. Ali ulazi kondukter, kaže: „Karte!“ Jezdić i ja nemamo nikakav dogovor i sve je čista improvizacija. Kažem Jezdiću: „Daj karte čoveku!“ On: „Kod tebe su“, ja: „Je l’ me zajebavaš?“ „Kod tebe su.“ „Nisu, dao sam ti karte pred ulazak u voz.“ Ustasmo, kreće tuča: „Dao sam ti svoje pare, p…a ti materina!“ Ljudi skočiše da nas razdvajaju: „Momci, nemojte!“ I ode kondukter“, pričao je Sergej Trifunović u životnom intervjuu za Nedeljnik, pa dodao:
„Zapalimo pljuge on i ja i ćutimo. Seljaci stoje i ćute. Kad uđeš u voz, izbjegavaš da kažeš šta studiraš stvarno. Odgovoriš da studiraš pravo ili ekonomiju i niko te dalje ništa ne pita. Ako kažeš da studiraš glumu, naj… si. Tako smo i Jezda i ja rekli da studiramo pravo. A ovi seljaci na to: „A jeste glumci, mamu vam vašu“, završio je on.
Adria TV® 2022. All rights reserved. Made By
Adria Management Services