Mračna istina o Štrumpfovima zbog koje crtać više ne gledamo isto

U prvoj verziji legende o Štrumpfovima, Gargamel nije bio klasični negativac – zli čarobnjak željan moći – već siromašni sveštenik koji je živio u zaboravljenoj crkvi poznatoj kao Crni Zvonik. Kako piše historyoasis, njegov cilj nije bio progon Štrumpfova iz lične koristi, već pokušaj da ih zaustavi, jer su, prema toj priči, predstavljali zlo koje se širi pod krinkom nevinosti.

U ovoj interpretaciji, njegov mačak Azrael nije obična životinja, već simbol – anđeo smrti koji mu pomaže u borbi protiv grešnih bića. Naime, svaki Štrumpf oličava jedan od sedam smrtnih grehova: od lijenjosti i proždrljivosti, do bijesa i zavisti. Tata Štrumpf, sa svojim crvenim kapom i ulogom vođe, tumačen je kao utelovljenje samog Đavola – glavni predstavnik svih poroka.

Vjeruje se da su ovakve mračne verzije priče potekle još iz srednjovekovne Evrope, kada su monasi u belgijskim i francuskim manastirima kroz njih opominjali djecu na iskušenja koja se kriju iza privlačne spoljašnosti.

Godine 1958, belgijski crtač Pjer Kulifor – poznat pod umjetničkim imenom Pejo – potpuno je preoblikovao ovu bajku. U saradnji s američkim producentima, stvorio je vedru i šarenu animiranu seriju koja je osvojila svijet.

Tako su Štrumpfovi postali sinonim za djetinjstvo, iako je njihovo poreklo vodilo ka suprotnom – kao simbolima onoga od čega su djecu nekada nastojali da zaštite