Da li znate kako je nastao običaj rezbarenja bundeva za Noć vještica

Počeci obilježavanja Noći vještica datiraju još iz petog vijeka prije Hrista, kad su stari Kelti slavili boga Sunca i gospodara smrti. Njima je 1. novembar označavao početak nove godine. Kelti su vjerovali da u toj noći mrtvi napuštaju svoje grobove i šetaju Zemljom, a kako bi izbjegli susret s njima, stvarali su veliku buku i prekrivali se zastrašujućim maskama. Vjerovalo se i kako mrtvi dolaze i po hranu pa su pred svojim kućama ostavljali izdubljene repe ili krompire s upaljenom svijećom.

Kako je bundeva postala simbol Noći vještica?

Običaj dubljenja bundeva za Noć vještica datira iz 16. vijeka, a zasniva se na irskoj legendi o domišljatom i izuzetno škrtom kovaču Džeku.

On je bio zao čovjek koji je volio zbijati ružne šale s ljudima, a jednom prilikom se našalio i sa đavolom. Namamio je đavola na vrh drveta i zatim brzo oko drveta postavio krstove zbog kojih nije mogao sići. Natjerao ga je da obeća da neće uzeti njegovu dušu kad umre i tek ga je potom pustio s drveta. Kad je Džek umro, bio je previše zao da ga puste u raj, a đavo je održao svoje obećanje i nije ga pustio u pakao.

Zbog toga je Džek bio osuđen da vječno luta u mraku između raja i pakla dok sa sobom nosi repu jer mu je to bila najdraža hrana u životu koja ga je pratila i u smrti. Pošto je bio mrak i Džek nije znao kuda da ide, žalio se đavolu, koji mu je dobacio žeravicu iz paklenih plamenova. Džek je uzeo žeravicu i umetnuo je u repu, koja mu je osvjetljavala put u vječnom mraku.

Naime, Irci nisu imali bundeve i običaj rezbarenja bundeva pojavio se tek kad su emigrirali u Ameriku. Dotad su rezbarili repe, krompire, tikve i drugo slično povrće kako bi se odbranili od Džeka, koji je na Noć vještica mogao preći u svijet običnih smrtnika.

Nakon što se Noć vještica, a s njom i rezbarenje bundeva (tikvi, repa, krompira), iz Irske i Engleske proširila u Ameriku, iz Amerike se proširila u druge krajeve svijeta.