Skip to main content

najpreciznije slijetanje

Kada tvorci igračaka umiješaju prste u istraživanje svemira dobijete transformersa na Mjesecu

Kada tvorci igračaka umiješaju prste u istraživanje svemira dobijete transformersa na Mjesecu


Japanska sonda SLIM, najnovija u nizu letjelica koje su postigle meko prizemljenje na Mjesec, vjeruje se, ostvarila je najpreciznije slijetanje na površinu tog nebeskog tijela ikada.
Japanska sonda SLIM, najnovija u nizu letjelica koje su postigle meko prizemljenje na Mjesec, vjeruje se, ostvarila je najpreciznije slijetanje na površinu tog nebeskog tijela ikada.


Kada tvorci igračaka umiješaju prste u istraživanje svemira dobijete transformersa na Mjesecu
Foto: X

Vijest o uspješnom mekom slijetanju domaće japanske sonde na Mjesec u Zemlji izlazećeg Sunca je primljena sa zadovoljstvom i ponosom, ali bez fanfara.

Razlog je taj što je ta dalekoistočna carevina peta po redu država svijeta koja je u tome uspjela – japanski stručnjaci i javnost svjesni su činjenice da su Sovjeti još daleke 1966. godine na površinu Mjeseca prizemili sondu „Luna 9“, da su Amerikanci 1969. na taj prirodni satelit uspjeli da iskrcaju dvočlanu ljudsku posadu, kao i da su susjedi, Kinezi su 2013, odnosno 2020. godine, na njega meko spustili dvije svoje letjelice, od kojih je potonja uspjela da sleti na stranu Mjeseca koja je dalja od Zemlje i zbog toga izuzetno teška za navigaciju i komunikaciju.

Štaviše, prošlog ljeta, u sve intenzivnijoj novoj trci za osvajanje Mjeseca, slavom su se ovjenčali i Indijci, čija se jeftina ali praktična letjelica “Čandrajan 3” u avgustu uspješno dokopala tog nebeskog tijela.

U tom smislu, može se reći da Japan kasni u nadmetanju za osvajanje Zemljinog satelita.

Zato u medijima u toj ostrvskoj državi nije bilo euforije kada je rano ujutru 20. januara po lokalnom vremenu pametna letjelica za istraživanje Mjeseca poznata pod akronimom SLIM, koju je u svemir ponijela raketa domaćeg proizvođača „Micubiši teška industrija“, dotakla površinu Zemljinog nebeskog pratioca.

Trezvenosti u Japanu doprinosi i činjenica da je u aprilu prošle godine sonda privatne domaće kompanije „Ispejs“, koju je u orbitu Zemlje iznijela američka raketa, zbog greške u programiranju softvera ostvarila „tvrdo“ slijetanje, što je eufemizam za nekontrolisani udarac u površinu Mjeseca.

Ilustracija pomenute emotivne uzdržanosti je i činjenica da se dan po uspješnom sletanju sonde SLIM vijest o njenoj kosmičkoj odiseji nije našla na prvim stranicama japanskih novina – „čast“ da zauzme to (ne)slavno mjesto pripala je odluci premijera Fumija Kišide da zatraži raspuštanje nekoliko frakcija unutar vladajuće partije zbog finansijskih skandala vezanih za njihovo funkcionisanje.

Tehnološki podvig vrijedan ponosa

Uprkos relativnoj uzdržanosti, inženjeri i naučnici Japanske agencije za istraživanje Svemira (Džaksa) nisu krili zadovoljstvo činjenicom da su, kroz vješto prizemljene sonde prošlog vikenda, uspjeli u namjeri da svoju državu uključe u trku za resurse Mjeseca i profitabilni posao transportovanja opreme do njega, te ostvare zavidan iskorak u proučavanju tog nebeskog tijela.

U njihovim, kao i u srcima običnih Japanaca koji su pratili avanturu sonde SLIM i dramu u kontrolnom centru Džakse, u gradiću Sagamihari, ponos posebno izaziva to što je ta letjelica, čini se, ostvarila do sada nezabilježenu preciznost u slijetanju na Mjesec.

Naime, Zemljin satelit je složena sredina kada je u pitanju upravljanje letjelicama, jer ne posjeduje atmosferu koja bi svojim otporom usporila poniranje, ali zato ima snažnu gravitaciju koja otežava korekciju putanje pri slijetanju.

Zbog toga su letjelice koje su do sada putovale do Mjeseca često završavale daleko od planiranog mjesta za prizemljenje – greška od 10 kilometara se uzimala za nešto vrlo vjerovatno, pa i gotovo neizbježno.

Takva nepreciznost, međutim, mora biti nadvladana ako se želi imati pouzdan transport i efikasno vršiti prebacivanje ljudi, opreme i robe na Mjesec.

I mada će, kažu stručnjaci, sravnjivanje numeričkih i vizuelnih podataka koje je japanska sonda već poslala ili tek treba da pošalje kući potrajati ukupno oko mjesec dana, vođe misije na osnovu preliminarnog pregleda dostupnih informacija vjeruju da je njihova letjelica ispunila cilj – slijetanje unutar prečnika od sto metara u odnosu na tačku predviđenu za prizemljenje.

To, dakle, znači da su Japanci razvili tehnologiju koja omogućuje tačno dostavljanje tereta, a u budućnosti potencijalno i ljudi, koju drugi ne posjeduju.

Ovaj izuzetni podvig je plod dugogodišnjeg rada, čiji su se prvi rezultati mogli nazreti tokom jedinstvene i teške misije japanske sonde “Hajabusa 2”, koja je 2018. sletjela na asteroid po imenu Rjugu – malo nebesko tijelo koje se kreće velikom brzinom, ali nema jaku gravitaciju kakvu posjeduje Mjesec, prikupila uzorke i 2020. godine ih poslala na Zemlju.

Japanski inženjeri diče se i time što je konstrukcija njihove sonde “SLIM” relativno laka, što daje prostora da se na raketu koja je nosi do Zemljine orbite (gdje se ona odvaja i samostalno nastavlja put za Mjesec), smjesti više raznog korisnog tereta.

Koristi od rada japanske i drugih sondi

Letjelica “SLIM” je istraživačka sonda težine oko 700 kilograma, čiji je zadatak da spektralnom analizom preispita hemijski sastav tla, izmjeri radijaciju i, ako je moguće, pruži dokaz o postojanju zaliha vode pod površinom kratera u koji se ugnijezdila.

Jer, još je indijska sonda “Čandrajan 1” osmatranjem iz svemira 2008. godine prikupila podatke koji ukazuju na prisustvo vode u formi leda u površinskom sloju kore Mjeseca.

Ta supstanca u kojoj se razvio prvi organski život na Zemlji i koja fizički podržava bivstvovanje čovjeka mogla bi se u budućnosti koristiti ne samo za piće, već i za dobijanje kiseonika za disanje i vodonika koji će služiti kao gorivo za pokretanje mašine i vozila.

Odnosno, crpljenje značajnih količina vode na samom Mjesecu bilo bi od višestruke važnosti za formiranje i održavanje ljudskih kolonija na njemu i od tog prirodnog satelita bi praktično stvorilo odskočnu dasku za dalje osvajanje Sunčevog sistema.

I dok će sonda “SLIM”, očekuje se, već nakon samo nekoliko dana boravka na površini Mjeseca doživjeti kraj uslijed visokih temperatura, rad mašina poput nje će u budućnosti vjerovatno pružiti i fizički dokaze koji bi mogli da potvrde ili opovrgnu teoriju da je Mjesec nastao od materije oslobođene nakon udara velikog meteorita u Zemlju prije oko četiri i po milijarde godina.

Takođe, na Mjesecu, smatra se, ima rijetkih zemljanih metala koji nalaze primjenu u elektronici, kao i izotopa helijuma koji mogu da se koriste kao nuklearno gorivo, pa bi finansijska dobit za najuspješnije učesnike trke za osvajanje Zemljinog satelita mogla da bude izuzetno krupna.

Zabavna strane nauke

Kuriozitet je da je put sonde SLIM privukao pažnju medija i javnosti u Japanu dobrim delom zbog neobične činjenice da je u konstruisanju jednog od dva robota, koja je ona oslobodila prilikom spuštanja na Mjesec, učestvovao proizvođač igračaka.

Riječ je o velikoj, popularnoj kompaniji „Takara Tomi“, koja pravi transformerse, igračke koje su inspirisale čuvenu naučno-fantastičnu crtanu seriju istog imena i igrane filmove, u kojima figuriraju divovski roboti sposobni da značajno mijenjaju oblik, odnosno, da se transformišu po svom nahođenju.

Njeni dizajneri ustupili su kibernetičarima i elektroinženjerima svoje znanje i iskustva u vezi toga kako napraviti predmet čiji oblik može da se mijenja tako da bude što lakši i kompaktniji.

Tako je nastao mini-robot „Sora-Kju“(SORA-Q), koji je jedva nešto veći od teniske loptice i koji može da morfuje.

U početnom položaju on je sferičnog oblika i po ispaljivanju iz matice sonde se otvara da bi iz njegovog središta svjetlost dana ugledala mala kamera i izašao rep, nalik onom kakav imaju škorpije, koji služi da ga stabilizuje pri kretanju.

Robot se kreće zahvaljujući tome što dvije polulopte, koje se razdvoje kada se sklop otvori, preuzimaju funkciju točkova koje pogoni baterija.

Sonda SLIM tako je na Mjesec praktično odnijela produkt koji je inspirisan popularnom kulturom i predstavlja ostvarenje mašte autora igračaka i crtaća.

Poruka da fikcija dizajnera igračaka i crtača stripova i animiranih filmova može da jednog dana zaživi u stvarnosti i nađe primjenu u istraživanju Svemira moćni je podsticaj za mlade stvaraoce tih formi i magnet za djecu zainteresovanu za mašine i istraživanje Kosmosa.

Na kraju, današnja djeca će biti ta koja će za dvadeset ili trideset godina na svojim plećima ponijeti težak posao uspostavljanja ljudskih kolonija na Mjesecu i dugog puta dublje u njedra Sunčevog sistema, od kojeg će možda zavisiti sudbina čovječanstva.



Komentari

Subscribe
Notify of
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare

Povezani članci