Kako je djevojka iz mrtvačnice pobijedila na Olimpijskim igrama

Možda je Bog više puta odustao od nje, ali ona je rekla: Ne.

Priča o Beti Robinson je priča o snazi volje, o sposobnosti da se ne odustane, da se vjeruje u sebe – najviše onda kada niko drugi ne vjeruje.

Beti Robinson je imala 16 godina kada se pripremala za Olimpijske igre – disciplina sprint.

Nakon što je završila trening, zamolila je trenera da iznenadi sestru letom u malom sportskom avionu.

Nekoliko minuta nakon uzletanja, na 200 metara iznad zemlje, avion se pokvario i sunovratio u ambis.

Avion se srušio na livadu, a meštani koji su bili blizu mjesta nesreće pritrčali su da pomognu putnicima.

Nijedno od njih nije davalo znake života.

Jedan od mještana je pokupio tijelo Beti Robinson, stavio ga u gepek automobila i odnio poznatom ljekaru, koji je igrom slučaja bio zadužen za mrtvačnicu.

Zamislite iznenađenje patologa kada je, nakon što je prihvatio „leš“, iznenada video da djevojčica diše.

Nakon ukazane prve pomoći, pozvao je ljekare. Konstatovali su prelom kuka, prelom nogu i ruku, višestruke povrede unutrašnjih organa. Dijagnoza je bila razočaravajuća: invaliditet i doživotna hromost.

Ali Beti Robinson nije odustajala.

Prije povrede bila je mlada i snažna, osoba u treningu. Ali najvažnije – Beti Robinson nije voljela kada joj neko kaže da nešto ne može.

„Nikada mi se nije dopadalo kada su mi rekli riječ ‘ne’. Pa sam nakon što sam čula presudu ljekara rekla sebi: ‘Pa, vidjećemo o tome'“.

Iako su Olimpijske igre 1932. bile nešto na šta nije mogla da računa, ali mogla je da mašta o onima koje dolaze za 4 godine.

Cilj joj je bio Berlin 1936. godine.

Oporavak je bio veoma spor. Beti nije mogla da savije lijevo koleno, pa su joj trke na 100 i 200 metara bile van domašaja. Ali ne i štafeta… Beti je odlučila da je ovo njena šansa da se vrati u sport.

I ponovo je počela da trenira. Postepeno, njeni rezultati su počeli da se poboljšavaju, a treneri su ponovo počeli da obraćaju pažnju na nju.

Naravno, nije bilo riječi o njenom takmičenju u pojedinačnim disciplinama, ali u štafeti 4 x 100 metara, Beti se takmičila protiv ostalih takmičara.

I izabrana je za američki atletski tim za Igre u Berlinu 1936. godine. U to vrijeme, Beti Robinson je već imala 24 godine.

Na dan trke, Beti Robinson je startovala sa treće pozicije. Nijemci su bili favoriti, koji su svakim segmentom povećavali prednost. Do starta četvrte etape Amerikanci su bili na drugom mjestu, dok su Nijemci bili na prvom mjestu sa prednošću od 9 metara.

Činilo se da je ishod trke jasan. Ali onda se dogodilo čudo. Tokom prenosa palice, Njemica Ilsa Dorfeld je ispustila palicu jer je počela da ubrzava.

Prema pravilima, to znači trenutnu diskvalifikaciju.

Amerikanci su na kraju pobijedili u trci. Da, neki bi mogli reći da je olimpijsko zlato Beti Robinson imalo velike veze sa srećom. Ali istina je da se uporan trud i rad isplatio – kao što uvijek tako i biva, piše Stil.