Kako su moždani implanti pomogli paralizovanom muškarcu da prohoda

Gert-Jan Oskam, 40-godišnji Holanđanin, doživio je nesreću vozeći bicikl prije 12 godina i od tada je paralizovan.

Elektronski implanti bez kablova prenose njegove misli do nogu i stopala preko drugog implanta na kičmi.

Ovaj sistem je još u fazi ispitivanja, ali je jedan vodećih humanitarnih fondova za bolesti kičme u Velikoj Britaniji ocijenio da je „veoma ohrabrujući“.

„Osećam se kao dijete, ponovo učim da hodam“, kaže Oskam za BBC.

On sada može i da stoji i da se penje uz stepenice.

„Bilo je ovo dugačko putovanje, ali sada mogu da ustanem i odem na pivo sa prijateljima. To je zadovoljstvo koje veliki broj ljudi neće razumjeti“, dodaje Holanđanin.

Švajcarski naučnici su vodili ovaj eksperimentalni projekat, čiji su rezultati objavljeni u magazinu Priroda.

On je još u osnovnoj istraživačkoj fazi i proći će još mnogo godina dok ne postane dostupan nepokretnima, kaže profesorka Žozelin Bloh sa Univerziteta u Lozani, neurohirurškinja koja je operativnim zahvatom ugradila implante.

Ali, cilj njenog tima je da ovaj sistem što prije izađe iz laboratorije i dospije u bolnice, dodaje ona za BBC.

„Važna stvar za nas je da ovo ne bude samo naučno istraživanje, već da pristup dobije više ljudi sa povredama kičme, koji su već navikli da od doktora slušaju da moraju da se pomire se činjenicom da više neće hodati“, objašnjava.

Harvi Sihota je predsjednik britanske organizacije Istraživanje kičme, koja nije učestvovala u studiji.

On smatra da je istraživanje „veoma ohrabrujuće“, iako predstoji dug put dok tehnologija postane dostupna u široj upotrebi.

„Iako još mnogo toga treba poboljšati kod ove tehnologije, ovo je je još jedan uzbudljiv korak na putu neurotehnologije i njene uloge u vraćanju funkcija i nezavisnosti naše zajednice ljudi sa povredama kičme“, kazao je on.

Operacija kojom se Gertu-Janu vratila pokretljivost izvedena je u julu 2021.

Profesorka Bloh izbušila je dvije kružne rupe u njegovoj lobanji veličine pet centimetara, iznad djelova mozga koji kontrolišu pokrete.

Potom je ugradila dva implanta u obliku diska, koji bežično prenose moždane signale, odnosno namjere Holanđanina, do dva senzora na šlemu koji nosi na glavi.

Švajcarski tim razvio je algoritam koji te signale prevodi u instrukcije za pomjeranje mišića nogu i stopala preko još jednog implanta na njegovoj kičmi, a njega je profesorka Bloh komplikovanim zahvatom spojila sa nervnim završecima koji kontrolišu hodanje.

Istraživači su otkrili da je poslije nekoliko nedjelja obuke on mogao da stoji i šeta uz pomoć hodalice.

Njegovi pokreti su spori, ali neometani, kaže profesor Gregori Kurtin iz Federalne škole za politehniku iz Lozane, koji je vodio ovaj projekat.

„Bilo je tako dirljivo kada smo ga vidjeli kako hoda veoma prirodno. Ovo mijenja paradigmu onoga što je do sada bilo dostupno“, smatra doktor.

Moždani implanti su napravljeni na osnovu prethodnih projekata profesora Kurtina, koji je koristio samo kičmene implante za povratak pokretljivosti kod pacijenata.

Kičmeni implant je pojačavao signal iz mozda do oštećenih djelova kičmenog stuba, a dodatna stimulacija stizala je unaprijed programiranim signalima kompjutera.

BBC je prethodno izvještavao o Davidu Mzeu, prvom pacijentu kome su pomogli kičmeni implanti 2018. godine, a napredak je bio toliki da je sa suprugom uspio da dobije dijete, što ranije nije bilo moguće.

Ova tehnologija prošle godine je pomogla i Majklu Rokatiju da postane prvi čovjek sa potpuno oštećenim kičmenim stubom koji je prohodao.

Obojica su osjetili veliki boljitak, ali su njihovi pokreti programirani i djeluju poput kretanja robota.

Takođe, oni moraju da se kreću u skladu sa kompjuterom i moraju da stanu i ponove sve ukoliko iskoče iz šablona.

Gert-Jan je prije ugradnje moždanih implanta imao samo kičmeni.

Kaže da sada ima dosta veću kontrolu kretanja.

„Prije sam se osjećao kao da sistem kontroliše mene, ali sada ja kontrolišem njega“, opisuje on.

Ni novi, ni stari sistemi ne mogu da se koriste neprestano.

Glomazni su i još su u fazi istraživanja.

Pacijenti ih koriste oko sat vremena nekoliko puta nedjeljno kao dio oporavka.

Hodanje trenira njihove mišiće i popravilo je njihov nivo pokretljivosti kada je sistem isključen, što ukazuje da bi oštećeni nervi mogli da se oporave.

Krajnji cilj je da tehnologija postane što manja.

Kompanija Onvord Medikal profesora Kurtina unosi poboljšanja kako bi tehnologija postala komercijalna i da bi ljudi mogli da je koriste u svakodnevnom životu.

„Ona stiže. Gert-Jan je dobio implant 10 godina poslije nesreće. Zamislite trenutak kada budemo mogli da ugradimo moždano-kičmeni sistem nekoliko nedjelja poslije povrede. Potencijal oporavka je nevjerovatan“, smatra doktor.