Nisu dozvolili da im politika, vjera i nacionalnost boje emocije

Milena je Srpkinja, Bahrudin Bošnjak, zavoljeli su se u Tuzli kada je počeo rat: Kod nas se slavi i Božić i Bajram

Milena je Srpkinja, Bahrudin Bošnjak, zavoljeli su se u Tuzli kada je počeo rat: Kod nas se slavi i Božić i Bajram

Bahrudin, Milena i njihove ćerke Emela i Elmedina iz Tuzle inspiracija su svima koji još uvijek vjeruju u čovjeka, a ne Srbina, Bošnjaka, hrišćanina ili muslimana. Nacionalne i vjerske pripadnosti ne priznaju, ne žele da se opredjeljuju, jer su se oni već opredijelili za ljubav.
Bahrudin, Milena i njihove ćerke Emela i Elmedina iz Tuzle inspiracija su svima koji još uvijek vjeruju u čovjeka, a ne Srbina, Bošnjaka, hrišćanina ili muslimana. Nacionalne i vjerske pripadnosti ne priznaju, ne žele da se opredjeljuju, jer su se oni već opredijelili za ljubav.
Pozicija: 1
Izvor vijesti: Blic žena
Podnaslov: Nisu dozvolili da im politika, vjera i nacionalnost boje emocije
Tizer: Bahrudin, Milena i njihove ćerke Emela i Elmedina iz Tuzle inspiracija su svima koji još uvijek vjeruju u čovjeka, a ne Srbina, Bošnjaka, hrišćanina ili muslimana. Nacionalne i vjerske pripadnosti ne priznaju, ne žele da se opredjeljuju, jer su se oni već opredijelili za ljubav.
Prva polovina vijesti:

Milena (50) je Srpkinja, a Bahrudin (52) Bošnjak. Rodili su se i odrasli u Tuzli. Kada su planuli prvi nemiri na prostoru bivše Jugoslavije, zapalila se i iskra njihove ljubavi. Što se rat više rasplamsavao, i njihova povezanost je sve više rasla. Imaju dvije ćerke, Elmedinu (22) i Emelu (15), slave i Božić i Bajram, a od početka pa do današnjeg dana imaju bezrezervnu podršku porodice.

"Počeli smo da se zabavljamo u januaru 1992. godine, a rat je u Bosni i Hercegovini počeo u aprilu, u Tuzli 15. maja. Nikada nismo pomislili da bi rat mogao da utiče na našu ljubav. Kako je rat odmicao, tako je i naša ljubav rasla", kaže Milena, grafički dizajner.

Nažalost, mnoge ljubavi slične njihovoj su pale pred mučnom borbom i ratom za "svoje", iako je oduvek sve bilo "naše". Zabranjene ljubavi Srba i Bošnjaka, zluradi komentari i uticaj porodice rastavili su mnoge mlade koji su vjerovali u iste ideale kao i porodica Halilović.

Milena 1

Foto: Privatna arhiva
"
Vjenčali smo se 1998. godine uz apsolutnu podršku porodice i nikada nismo dozvolili da se vodi polemika o tome ko je koje nacije. Ružnih komentara nije bilo, a ako su i postojali, mi za to nismo marili jer je za nas to priča nebitnih ljudi", nastavlja Milena.

Iako oni nisu dozvolili da im politika, vjera i nacionalnost boje emocije, njihova mlađa ćerka Emela se još kao sedmogodišnjakinja u školi suočila sa pitanjem: "Kako se izjašnjavaš, kojoj naciji pripadaš?". Dijete odgajano da vjeruje u ljubav i dobrotu u čovjeku nije znalo šta to znači tada, a kada je i spoznala, zarekla se da odgovor nikada neće dati.

"Rekli su mi da je moja mama Srpkinja, a tata Bošnjak i da treba da izaberem. Dotad sam mislila da se mama i tata prosto vole, da nije važno što slavimo i Božić i Bajram i da je čak i ljepše i bogatije što je tako jer je raznoliko. Od upisa u školu znam da je bitno kojem od tri naroda pripadaš, da ne možeš izabrati da ne pripadaš jer ti je Ustavom nametnuto da moraš pripadati nekom od ta tri naroda, ako želiš da ostvariš osnovna ljudska prava zagarantovana upravo tim Ustavom", priča Ema i dodaje da nikad nije ni željela, niti mogla da bira jednu stranu porodice, a odrekne se druge, kao što nije željela ni da se nacionalno opredijeli i bira religiju kojoj pripada.

Poštuju i uvažavaju sve, bez isključivosti, jer je vjera za njih nešto uzvišenije od striktne podele na jedne ili druge. Mama i tata su ponosni na razmišljanja svojih ćerki jer su se oduvek trudili da im utkaju vjeru u ljubav, u čovjeka, u dobrotu, u jedinstvo. Bez podjela, bez granica, bez opredeljenja.

"Mi smo od svoje dece oduvek željeli da napravimo ljude vrijedne poštovanja. Svi smo mi ljudi, ali treba biti čovjek i poštovati različitosti", kaže Bahrudin, koji se bavi trgovinom.

Porodica Halilović slavi i krsnu slavu. Kod Emine bake svakog januara se slavi Sveti Stefan. Okupi se porodica, dođu prijatelji i ukaže se čast svecu – zaštitniku kuće.

"U našem domaćinstvu sa istim žarom i ljubavi pristupamo svakom prazniku, nevažno da li je u pitanju Božić, Bajram ili Vaskrs. Mi mnogo volimo da dočekujemo sa rodbinom i prijateljima, kojima smo veoma zahvalni što svaki praznik dolaze kod nas", kažu Milena i Bahrudin.

I upravo tako. Zar je važno da l’ se "peva ili pjeva" sve dok smo ljudi jedni prema drugima? I ima li lepše nego videti da se svoje čuva, tuđe poštuje, a sloga vlada među ljudima?



Napiši komentar
Izvor vijesti: Blic žena
| *
Pozicija: 1
Izvor vijesti: Blic žena
Podnaslov: Nisu dozvolili da im politika, vjera i nacionalnost boje emocije
Tizer: Bahrudin, Milena i njihove ćerke Emela i Elmedina iz Tuzle inspiracija su svima koji još uvijek vjeruju u čovjeka, a ne Srbina, Bošnjaka, hrišćanina ili muslimana. Nacionalne i vjerske pripadnosti ne priznaju, ne žele da se opredjeljuju, jer su se oni već opredijelili za ljubav.
Prva polovina vijesti:

Milena (50) je Srpkinja, a Bahrudin (52) Bošnjak. Rodili su se i odrasli u Tuzli. Kada su planuli prvi nemiri na prostoru bivše Jugoslavije, zapalila se i iskra njihove ljubavi. Što se rat više rasplamsavao, i njihova povezanost je sve više rasla. Imaju dvije ćerke, Elmedinu (22) i Emelu (15), slave i Božić i Bajram, a od početka pa do današnjeg dana imaju bezrezervnu podršku porodice.

"Počeli smo da se zabavljamo u januaru 1992. godine, a rat je u Bosni i Hercegovini počeo u aprilu, u Tuzli 15. maja. Nikada nismo pomislili da bi rat mogao da utiče na našu ljubav. Kako je rat odmicao, tako je i naša ljubav rasla", kaže Milena, grafički dizajner.

Nažalost, mnoge ljubavi slične njihovoj su pale pred mučnom borbom i ratom za "svoje", iako je oduvek sve bilo "naše". Zabranjene ljubavi Srba i Bošnjaka, zluradi komentari i uticaj porodice rastavili su mnoge mlade koji su vjerovali u iste ideale kao i porodica Halilović.

Milena 1

Foto: Privatna arhiva
"
Vjenčali smo se 1998. godine uz apsolutnu podršku porodice i nikada nismo dozvolili da se vodi polemika o tome ko je koje nacije. Ružnih komentara nije bilo, a ako su i postojali, mi za to nismo marili jer je za nas to priča nebitnih ljudi", nastavlja Milena.

Iako oni nisu dozvolili da im politika, vjera i nacionalnost boje emocije, njihova mlađa ćerka Emela se još kao sedmogodišnjakinja u školi suočila sa pitanjem: "Kako se izjašnjavaš, kojoj naciji pripadaš?". Dijete odgajano da vjeruje u ljubav i dobrotu u čovjeku nije znalo šta to znači tada, a kada je i spoznala, zarekla se da odgovor nikada neće dati.

"Rekli su mi da je moja mama Srpkinja, a tata Bošnjak i da treba da izaberem. Dotad sam mislila da se mama i tata prosto vole, da nije važno što slavimo i Božić i Bajram i da je čak i ljepše i bogatije što je tako jer je raznoliko. Od upisa u školu znam da je bitno kojem od tri naroda pripadaš, da ne možeš izabrati da ne pripadaš jer ti je Ustavom nametnuto da moraš pripadati nekom od ta tri naroda, ako želiš da ostvariš osnovna ljudska prava zagarantovana upravo tim Ustavom", priča Ema i dodaje da nikad nije ni željela, niti mogla da bira jednu stranu porodice, a odrekne se druge, kao što nije željela ni da se nacionalno opredijeli i bira religiju kojoj pripada.

Poštuju i uvažavaju sve, bez isključivosti, jer je vjera za njih nešto uzvišenije od striktne podele na jedne ili druge. Mama i tata su ponosni na razmišljanja svojih ćerki jer su se oduvek trudili da im utkaju vjeru u ljubav, u čovjeka, u dobrotu, u jedinstvo. Bez podjela, bez granica, bez opredeljenja.

"Mi smo od svoje dece oduvek željeli da napravimo ljude vrijedne poštovanja. Svi smo mi ljudi, ali treba biti čovjek i poštovati različitosti", kaže Bahrudin, koji se bavi trgovinom.

Porodica Halilović slavi i krsnu slavu. Kod Emine bake svakog januara se slavi Sveti Stefan. Okupi se porodica, dođu prijatelji i ukaže se čast svecu – zaštitniku kuće.

"U našem domaćinstvu sa istim žarom i ljubavi pristupamo svakom prazniku, nevažno da li je u pitanju Božić, Bajram ili Vaskrs. Mi mnogo volimo da dočekujemo sa rodbinom i prijateljima, kojima smo veoma zahvalni što svaki praznik dolaze kod nas", kažu Milena i Bahrudin.

I upravo tako. Zar je važno da l’ se "peva ili pjeva" sve dok smo ljudi jedni prema drugima? I ima li lepše nego videti da se svoje čuva, tuđe poštuje, a sloga vlada među ljudima?



Napiši komentar
Izvor: Blic žena
*

Milena je Srpkinja, Bahrudin Bošnjak, zavoljeli su se u Tuzli kada je počeo rat: Kod nas se slavi i Božić i Bajram
Milena i Bahrudin sa kćerkama
Milena i Bahrudin sa kćerkama

Milena (50) je Srpkinja, a Bahrudin (52) Bošnjak. Rodili su se i odrasli u Tuzli. Kada su planuli prvi nemiri na prostoru bivše Jugoslavije, zapalila se i iskra njihove ljubavi. Što se rat više rasplamsavao, i njihova povezanost je sve više rasla. Imaju dvije ćerke, Elmedinu (22) i Emelu (15), slave i Božić i Bajram, a od početka pa do današnjeg dana imaju bezrezervnu podršku porodice.

"Počeli smo da se zabavljamo u januaru 1992. godine, a rat je u Bosni i Hercegovini počeo u aprilu, u Tuzli 15. maja. Nikada nismo pomislili da bi rat mogao da utiče na našu ljubav. Kako je rat odmicao, tako je i naša ljubav rasla", kaže Milena, grafički dizajner.

Nažalost, mnoge ljubavi slične njihovoj su pale pred mučnom borbom i ratom za "svoje", iako je oduvek sve bilo "naše". Zabranjene ljubavi Srba i Bošnjaka, zluradi komentari i uticaj porodice rastavili su mnoge mlade koji su vjerovali u iste ideale kao i porodica Halilović.

Milena 1

Foto: Privatna arhiva
"
Vjenčali smo se 1998. godine uz apsolutnu podršku porodice i nikada nismo dozvolili da se vodi polemika o tome ko je koje nacije. Ružnih komentara nije bilo, a ako su i postojali, mi za to nismo marili jer je za nas to priča nebitnih ljudi", nastavlja Milena.

Iako oni nisu dozvolili da im politika, vjera i nacionalnost boje emocije, njihova mlađa ćerka Emela se još kao sedmogodišnjakinja u školi suočila sa pitanjem: "Kako se izjašnjavaš, kojoj naciji pripadaš?". Dijete odgajano da vjeruje u ljubav i dobrotu u čovjeku nije znalo šta to znači tada, a kada je i spoznala, zarekla se da odgovor nikada neće dati.

"Rekli su mi da je moja mama Srpkinja, a tata Bošnjak i da treba da izaberem. Dotad sam mislila da se mama i tata prosto vole, da nije važno što slavimo i Božić i Bajram i da je čak i ljepše i bogatije što je tako jer je raznoliko. Od upisa u školu znam da je bitno kojem od tri naroda pripadaš, da ne možeš izabrati da ne pripadaš jer ti je Ustavom nametnuto da moraš pripadati nekom od ta tri naroda, ako želiš da ostvariš osnovna ljudska prava zagarantovana upravo tim Ustavom", priča Ema i dodaje da nikad nije ni željela, niti mogla da bira jednu stranu porodice, a odrekne se druge, kao što nije željela ni da se nacionalno opredijeli i bira religiju kojoj pripada.

Poštuju i uvažavaju sve, bez isključivosti, jer je vjera za njih nešto uzvišenije od striktne podele na jedne ili druge. Mama i tata su ponosni na razmišljanja svojih ćerki jer su se oduvek trudili da im utkaju vjeru u ljubav, u čovjeka, u dobrotu, u jedinstvo. Bez podjela, bez granica, bez opredeljenja.

"Mi smo od svoje dece oduvek željeli da napravimo ljude vrijedne poštovanja. Svi smo mi ljudi, ali treba biti čovjek i poštovati različitosti", kaže Bahrudin, koji se bavi trgovinom.

Porodica Halilović slavi i krsnu slavu. Kod Emine bake svakog januara se slavi Sveti Stefan. Okupi se porodica, dođu prijatelji i ukaže se čast svecu – zaštitniku kuće.

"U našem domaćinstvu sa istim žarom i ljubavi pristupamo svakom prazniku, nevažno da li je u pitanju Božić, Bajram ili Vaskrs. Mi mnogo volimo da dočekujemo sa rodbinom i prijateljima, kojima smo veoma zahvalni što svaki praznik dolaze kod nas", kažu Milena i Bahrudin.

I upravo tako. Zar je važno da l’ se "peva ili pjeva" sve dok smo ljudi jedni prema drugima? I ima li lepše nego videti da se svoje čuva, tuđe poštuje, a sloga vlada među ljudima?




Napišite komentar ovdje
symbols left.
Niste prijavljeni
Unesite tražene podatke
Učitavam komentar The comment will be refreshed after 00:00.

Budite prvi koji komentariše ovu vijest


Povezani članci

google play

Adria TV® 2022. All rights reserved. Made By  iv solution


Adria Management Services