iz 1979. godine

Tekst Vesne Pećanac: Kako sam od studentkinje ekonomije i kasirke postala glumica

Tekst Vesne Pećanac: Kako sam od studentkinje ekonomije i kasirke postala glumica

Glumica Vesna Pećanac je 1979. godine napisala tekst za magazin "Bravo" u kojem govori o glumačkim počecima i ulozi Joke Bandić u seriji "Osma ofanziva". Tekst je u online formatu prenio Yugopapir.
Glumica Vesna Pećanac je 1979. godine napisala tekst za magazin "Bravo" u kojem govori o glumačkim počecima i ulozi Joke Bandić u seriji "Osma ofanziva". Tekst je u online formatu prenio Yugopapir.
Pozicija: 6
Izvor vijesti: Jugopapir
Podnaslov: iz 1979. godine
Tizer: Glumica Vesna Pećanac je 1979. godine napisala tekst za magazin "Bravo" u kojem govori o glumačkim počecima i ulozi Joke Bandić u seriji "Osma ofanziva". Tekst je u online formatu prenio Yugopapir.
Prva polovina vijesti:

Vesna Pećanac iliti Joka Bandić trenutno ništa ne snima i ne igra u Ateljeu 212. Zauzeta je spremanjem pelena i benkica za svoje obdanište. Za čitaoce lista "Bravo" Vesna prvi put priča kako je postala glumica.

Sve za ulogu Joke Bandić išlo je glatko i brzo, što se ne može reći za moj ulazak u hram boginje Talije. Dosta je vremena od toga prošlo pa mogu da pričam bez straha da će se tata ljutiti. Umjesto u gimnaziju, upisala sam se u ekonomsku školu, jer mi je nastavnica matematike stvorila takve komplekse da sam se užasavala i tablice množenja. I tako, bježeći od brojeva, ja stignem tamo gdje ih najviše ima!

Ali, imala sam sreće da dobijem profesoricu koja je umjela da mi priđe i tako sam zavoljela matematiku i postala odlikaš. Inače, sve me je u životu interesovalo: folklor, marksizam, košarka... Završila sam kurs za manekene i s ekipom Centrotekstila putovala po cijeloj Jugoslaviji.

Najljepše što pamtim iz tog perioda su baš ta putovanja. I tako, završila sam ekonomsku školu odličnim uspjehom i upisala se na fakultet. Ekonomski, razumije se... Dobro mi je išlo, polagala sam ispite i stigla do treće godine. Bila sam zadovoljna sve dok nisam krenula na praksu. Tada su počela prva razočarenja... Računske mašine i cifre, cifre... Počela sam da ih sanjam. Uhvatila me je panika. Zar čitavog života da se družim samo s brojkama! A već sam se interesovala za glumu i smišljala kako da provedem neke svoje ideje vezane za pozorište...

Između kase i džakova

Pošto mi je otac bio mnogo strog, nisam smjela ni da pomislim da će se složiti da sada u trećoj godini mijenjam fakultet i još idem u glumice! Često je imao običaj da mi kaže: "Bez mene i pruta, ništa nećeš postići". Odlučila sam da za roditelje i dalje "studiram ekonomiju", a za sebe radim i spremam novac za sljedeću godinu koju sam planirala za studije glume.

Zaposlila sam se kao kasirka u jednoj samoposluzi. Cijele godine preda mnom je defilovala prava galerija tipova. Kakvih sve ljudi nema! Neko je u stanju da te toliko izmaltretira zbog sitnice da ti se ne živi. Srećom, ja nisam malodušna i hrabro sam izdržala i ljudske ćudi i teške džakove koje sam vukla iz magacina svake večeri.

Znala sam šta hoću i nije mi padalo na pamet da odustanem. Uvjeravala sam sebe da će mi kasnije kao glumici koristiti poznavanje psihologije. Ljude najbolje upoznaš iz ovakve perspektive. Prijemni ispit sam spremala sama i nisam baš napravila najsrećniji izbor. Kada je izgledalo da će sve moje želje i nade propasti, neko od članova komisije je predložio da izvedem još nešto - po slobodnom izboru.

Sjetila sam se svoje omiljene zabave još iz školskih dana: da imitiram poznate glumice. I krenula sam. Na kraju sam, ohrabrena reagovanjem članova komisije, počela da imitiram i svog tatu. Izgleda da je to bilo presudno! Kući sam došla spremna da izdržim i batine, jer me tajna koju sam krila cijelu godinu već jako pritiskala. Ispričala sam odakle dolazim i šta se sve događalo na prijemnom. Kad ono, moj se Pećanac oduševio, smijao do suza i ponavljao: "Zar ti nisam uvijek govorio da bez mene nećeš ništa postići?".

Da potjera ovčice

Akademiju sam završila na vrijeme, dobila angažman u Ateljeu 212. Srela sam čovjeka svog života, imamo sina Luku i sad očekujemo sestru ili brata malome. A kako izgledam, moglo bi ih biti i troje! Ali, da se vratimo na moj posao. Televizijska publika me je sada vidjela u ulozi Joke Bandić. Malo ko zna da sam ja i po ocu i po majci ljuta Krajiškinja. Kada sam iz novina saznala da će se snimati "Osma ofanziva", neka tuga me svila što nisam i ja u ekipi.

Moja baba Mika, jedna od prvih predsjednica Antifšaističkog fronta žena u Bosni i Hercegovini, stalno mi je govorila da se ne pogospodim i da ne biram sve neke "onakve" uloge, nego da veličam našu ženu. I zamislite sad kako mi je bilo: serija treba da se snima maltene u dvorištu mojih dedova, a mene ni u jednom kadru! Nekoliko dana sam se lomila i odlučila da telefoniram rediteljici Soji Jovanović.

Činilo mi se da ću biti zadovoljna ako me angažuje i za neku epizodicu. Makar ovčice da potjeram! Zvala sam je i objasnila svoju veliku želju. Obećala je da će vidjeti šta može da uradi. Nije me iznevjerila. Vijest da ću ja biti Joka Bandić primila sam s oduševljenjem i prekinula ljetovanje. Ni Lukina energija, ni moja povišena temperatura nisu nas spriječili da odmah iz Vrsara krenemo u Krajinu na snimanje.

Krajina se pokrenula

Joka mi je kao lik bila vrlo draga i bliska. Moji roditelji i danas govore tim jezikom pa mi lektor nije bio potreban. Odmah sam se uklopila u atmosferu. Ne mogu, a da ne pohvalim svoje Krajišnike. Iako je bilo vrijeme ljetnih radova, svi su se masovno odazvali. Od najmlađih do najstarijih. Učestvovali su u snimanju, pozajmljivali su nam nošnje koje su godinama ljubomorno čuvali.

Kad se za potrebe snimanja trebalo seliti u Vojvodinu, sve je krenulo: ljudi, žene, djeca, sa stokom i stvarima - na voz. I u Vojvodini smo naišli na izvanredan prijem. Tamo je već počelo hladno vrijeme pa su nas domaćice zagrijale toplim čajevima i kolačima. S tog snimanja ostale su mi predivne uspomene. Sad se u očekivanju novog člana porodice malo odmaram i... imam u vidu primjedbu svoje upravnice Mire Trailović: "Zar opet? Pa, Vesna, ovdje treba i da se radi."

Napiši komentar
Izvor vijesti: Jugopapir
| *
Pozicija: 6
Izvor vijesti: Jugopapir
Podnaslov: iz 1979. godine
Tizer: Glumica Vesna Pećanac je 1979. godine napisala tekst za magazin "Bravo" u kojem govori o glumačkim počecima i ulozi Joke Bandić u seriji "Osma ofanziva". Tekst je u online formatu prenio Yugopapir.
Prva polovina vijesti:

Vesna Pećanac iliti Joka Bandić trenutno ništa ne snima i ne igra u Ateljeu 212. Zauzeta je spremanjem pelena i benkica za svoje obdanište. Za čitaoce lista "Bravo" Vesna prvi put priča kako je postala glumica.

Sve za ulogu Joke Bandić išlo je glatko i brzo, što se ne može reći za moj ulazak u hram boginje Talije. Dosta je vremena od toga prošlo pa mogu da pričam bez straha da će se tata ljutiti. Umjesto u gimnaziju, upisala sam se u ekonomsku školu, jer mi je nastavnica matematike stvorila takve komplekse da sam se užasavala i tablice množenja. I tako, bježeći od brojeva, ja stignem tamo gdje ih najviše ima!

Ali, imala sam sreće da dobijem profesoricu koja je umjela da mi priđe i tako sam zavoljela matematiku i postala odlikaš. Inače, sve me je u životu interesovalo: folklor, marksizam, košarka... Završila sam kurs za manekene i s ekipom Centrotekstila putovala po cijeloj Jugoslaviji.

Najljepše što pamtim iz tog perioda su baš ta putovanja. I tako, završila sam ekonomsku školu odličnim uspjehom i upisala se na fakultet. Ekonomski, razumije se... Dobro mi je išlo, polagala sam ispite i stigla do treće godine. Bila sam zadovoljna sve dok nisam krenula na praksu. Tada su počela prva razočarenja... Računske mašine i cifre, cifre... Počela sam da ih sanjam. Uhvatila me je panika. Zar čitavog života da se družim samo s brojkama! A već sam se interesovala za glumu i smišljala kako da provedem neke svoje ideje vezane za pozorište...

Između kase i džakova

Pošto mi je otac bio mnogo strog, nisam smjela ni da pomislim da će se složiti da sada u trećoj godini mijenjam fakultet i još idem u glumice! Često je imao običaj da mi kaže: "Bez mene i pruta, ništa nećeš postići". Odlučila sam da za roditelje i dalje "studiram ekonomiju", a za sebe radim i spremam novac za sljedeću godinu koju sam planirala za studije glume.

Zaposlila sam se kao kasirka u jednoj samoposluzi. Cijele godine preda mnom je defilovala prava galerija tipova. Kakvih sve ljudi nema! Neko je u stanju da te toliko izmaltretira zbog sitnice da ti se ne živi. Srećom, ja nisam malodušna i hrabro sam izdržala i ljudske ćudi i teške džakove koje sam vukla iz magacina svake večeri.

Znala sam šta hoću i nije mi padalo na pamet da odustanem. Uvjeravala sam sebe da će mi kasnije kao glumici koristiti poznavanje psihologije. Ljude najbolje upoznaš iz ovakve perspektive. Prijemni ispit sam spremala sama i nisam baš napravila najsrećniji izbor. Kada je izgledalo da će sve moje želje i nade propasti, neko od članova komisije je predložio da izvedem još nešto - po slobodnom izboru.

Sjetila sam se svoje omiljene zabave još iz školskih dana: da imitiram poznate glumice. I krenula sam. Na kraju sam, ohrabrena reagovanjem članova komisije, počela da imitiram i svog tatu. Izgleda da je to bilo presudno! Kući sam došla spremna da izdržim i batine, jer me tajna koju sam krila cijelu godinu već jako pritiskala. Ispričala sam odakle dolazim i šta se sve događalo na prijemnom. Kad ono, moj se Pećanac oduševio, smijao do suza i ponavljao: "Zar ti nisam uvijek govorio da bez mene nećeš ništa postići?".

Da potjera ovčice

Akademiju sam završila na vrijeme, dobila angažman u Ateljeu 212. Srela sam čovjeka svog života, imamo sina Luku i sad očekujemo sestru ili brata malome. A kako izgledam, moglo bi ih biti i troje! Ali, da se vratimo na moj posao. Televizijska publika me je sada vidjela u ulozi Joke Bandić. Malo ko zna da sam ja i po ocu i po majci ljuta Krajiškinja. Kada sam iz novina saznala da će se snimati "Osma ofanziva", neka tuga me svila što nisam i ja u ekipi.

Moja baba Mika, jedna od prvih predsjednica Antifšaističkog fronta žena u Bosni i Hercegovini, stalno mi je govorila da se ne pogospodim i da ne biram sve neke "onakve" uloge, nego da veličam našu ženu. I zamislite sad kako mi je bilo: serija treba da se snima maltene u dvorištu mojih dedova, a mene ni u jednom kadru! Nekoliko dana sam se lomila i odlučila da telefoniram rediteljici Soji Jovanović.

Činilo mi se da ću biti zadovoljna ako me angažuje i za neku epizodicu. Makar ovčice da potjeram! Zvala sam je i objasnila svoju veliku želju. Obećala je da će vidjeti šta može da uradi. Nije me iznevjerila. Vijest da ću ja biti Joka Bandić primila sam s oduševljenjem i prekinula ljetovanje. Ni Lukina energija, ni moja povišena temperatura nisu nas spriječili da odmah iz Vrsara krenemo u Krajinu na snimanje.

Krajina se pokrenula

Joka mi je kao lik bila vrlo draga i bliska. Moji roditelji i danas govore tim jezikom pa mi lektor nije bio potreban. Odmah sam se uklopila u atmosferu. Ne mogu, a da ne pohvalim svoje Krajišnike. Iako je bilo vrijeme ljetnih radova, svi su se masovno odazvali. Od najmlađih do najstarijih. Učestvovali su u snimanju, pozajmljivali su nam nošnje koje su godinama ljubomorno čuvali.

Kad se za potrebe snimanja trebalo seliti u Vojvodinu, sve je krenulo: ljudi, žene, djeca, sa stokom i stvarima - na voz. I u Vojvodini smo naišli na izvanredan prijem. Tamo je već počelo hladno vrijeme pa su nas domaćice zagrijale toplim čajevima i kolačima. S tog snimanja ostale su mi predivne uspomene. Sad se u očekivanju novog člana porodice malo odmaram i... imam u vidu primjedbu svoje upravnice Mire Trailović: "Zar opet? Pa, Vesna, ovdje treba i da se radi."

Napiši komentar
Izvor: Jugopapir
*

Tekst Vesne Pećanac: Kako sam od studentkinje ekonomije i kasirke postala glumica
Foto: Jugopapir
Foto: Jugopapir

Vesna Pećanac iliti Joka Bandić trenutno ništa ne snima i ne igra u Ateljeu 212. Zauzeta je spremanjem pelena i benkica za svoje obdanište. Za čitaoce lista "Bravo" Vesna prvi put priča kako je postala glumica.

Sve za ulogu Joke Bandić išlo je glatko i brzo, što se ne može reći za moj ulazak u hram boginje Talije. Dosta je vremena od toga prošlo pa mogu da pričam bez straha da će se tata ljutiti. Umjesto u gimnaziju, upisala sam se u ekonomsku školu, jer mi je nastavnica matematike stvorila takve komplekse da sam se užasavala i tablice množenja. I tako, bježeći od brojeva, ja stignem tamo gdje ih najviše ima!

Ali, imala sam sreće da dobijem profesoricu koja je umjela da mi priđe i tako sam zavoljela matematiku i postala odlikaš. Inače, sve me je u životu interesovalo: folklor, marksizam, košarka... Završila sam kurs za manekene i s ekipom Centrotekstila putovala po cijeloj Jugoslaviji.

Najljepše što pamtim iz tog perioda su baš ta putovanja. I tako, završila sam ekonomsku školu odličnim uspjehom i upisala se na fakultet. Ekonomski, razumije se... Dobro mi je išlo, polagala sam ispite i stigla do treće godine. Bila sam zadovoljna sve dok nisam krenula na praksu. Tada su počela prva razočarenja... Računske mašine i cifre, cifre... Počela sam da ih sanjam. Uhvatila me je panika. Zar čitavog života da se družim samo s brojkama! A već sam se interesovala za glumu i smišljala kako da provedem neke svoje ideje vezane za pozorište...

Između kase i džakova

Pošto mi je otac bio mnogo strog, nisam smjela ni da pomislim da će se složiti da sada u trećoj godini mijenjam fakultet i još idem u glumice! Često je imao običaj da mi kaže: "Bez mene i pruta, ništa nećeš postići". Odlučila sam da za roditelje i dalje "studiram ekonomiju", a za sebe radim i spremam novac za sljedeću godinu koju sam planirala za studije glume.

Zaposlila sam se kao kasirka u jednoj samoposluzi. Cijele godine preda mnom je defilovala prava galerija tipova. Kakvih sve ljudi nema! Neko je u stanju da te toliko izmaltretira zbog sitnice da ti se ne živi. Srećom, ja nisam malodušna i hrabro sam izdržala i ljudske ćudi i teške džakove koje sam vukla iz magacina svake večeri.

Znala sam šta hoću i nije mi padalo na pamet da odustanem. Uvjeravala sam sebe da će mi kasnije kao glumici koristiti poznavanje psihologije. Ljude najbolje upoznaš iz ovakve perspektive. Prijemni ispit sam spremala sama i nisam baš napravila najsrećniji izbor. Kada je izgledalo da će sve moje želje i nade propasti, neko od članova komisije je predložio da izvedem još nešto - po slobodnom izboru.

Sjetila sam se svoje omiljene zabave još iz školskih dana: da imitiram poznate glumice. I krenula sam. Na kraju sam, ohrabrena reagovanjem članova komisije, počela da imitiram i svog tatu. Izgleda da je to bilo presudno! Kući sam došla spremna da izdržim i batine, jer me tajna koju sam krila cijelu godinu već jako pritiskala. Ispričala sam odakle dolazim i šta se sve događalo na prijemnom. Kad ono, moj se Pećanac oduševio, smijao do suza i ponavljao: "Zar ti nisam uvijek govorio da bez mene nećeš ništa postići?".

Da potjera ovčice

Akademiju sam završila na vrijeme, dobila angažman u Ateljeu 212. Srela sam čovjeka svog života, imamo sina Luku i sad očekujemo sestru ili brata malome. A kako izgledam, moglo bi ih biti i troje! Ali, da se vratimo na moj posao. Televizijska publika me je sada vidjela u ulozi Joke Bandić. Malo ko zna da sam ja i po ocu i po majci ljuta Krajiškinja. Kada sam iz novina saznala da će se snimati "Osma ofanziva", neka tuga me svila što nisam i ja u ekipi.

Moja baba Mika, jedna od prvih predsjednica Antifšaističkog fronta žena u Bosni i Hercegovini, stalno mi je govorila da se ne pogospodim i da ne biram sve neke "onakve" uloge, nego da veličam našu ženu. I zamislite sad kako mi je bilo: serija treba da se snima maltene u dvorištu mojih dedova, a mene ni u jednom kadru! Nekoliko dana sam se lomila i odlučila da telefoniram rediteljici Soji Jovanović.

Činilo mi se da ću biti zadovoljna ako me angažuje i za neku epizodicu. Makar ovčice da potjeram! Zvala sam je i objasnila svoju veliku želju. Obećala je da će vidjeti šta može da uradi. Nije me iznevjerila. Vijest da ću ja biti Joka Bandić primila sam s oduševljenjem i prekinula ljetovanje. Ni Lukina energija, ni moja povišena temperatura nisu nas spriječili da odmah iz Vrsara krenemo u Krajinu na snimanje.

Krajina se pokrenula

Joka mi je kao lik bila vrlo draga i bliska. Moji roditelji i danas govore tim jezikom pa mi lektor nije bio potreban. Odmah sam se uklopila u atmosferu. Ne mogu, a da ne pohvalim svoje Krajišnike. Iako je bilo vrijeme ljetnih radova, svi su se masovno odazvali. Od najmlađih do najstarijih. Učestvovali su u snimanju, pozajmljivali su nam nošnje koje su godinama ljubomorno čuvali.

Kad se za potrebe snimanja trebalo seliti u Vojvodinu, sve je krenulo: ljudi, žene, djeca, sa stokom i stvarima - na voz. I u Vojvodini smo naišli na izvanredan prijem. Tamo je već počelo hladno vrijeme pa su nas domaćice zagrijale toplim čajevima i kolačima. S tog snimanja ostale su mi predivne uspomene. Sad se u očekivanju novog člana porodice malo odmaram i... imam u vidu primjedbu svoje upravnice Mire Trailović: "Zar opet? Pa, Vesna, ovdje treba i da se radi."


Napišite komentar ovdje
symbols left.
Niste prijavljeni
Unesite tražene podatke
Učitavam komentar The comment will be refreshed after 00:00.

Budite prvi koji komentariše ovu vijest


Povezani članci

google play

Adria TV® 2022. All rights reserved. Made By  iv solution


Adria Management Services