Broj zahtjeva za azil u EU približava se broju sa vrhunca migratske krize

U danas objavljenom izvještaju piše da je prošle godine zahtjeva za davanje azila bilo 18 odsto više nego 2022. Zahtjev je podnijelo 1.142.618 ljudi. Na vrhuncu migrantske krize 2015. taj je broj bio 1.315.466.

Stopa odobrenih zahtjeva za izbjeglički status ili supsidijarnu zaštitu bila je oko 43 odsto i ona je godinama gotovo ista, pri čemu su isti i izgledi državljana različitih zemalja da bobiju borava. Tako je stopa za Bangladešane već godinama oko pet odsto, Pakistance 11 odsto, dok stanovnici Eritreje u 83 odsto slučajeva dobijaju zaštitu.

Krajem 2023. u proceduri je bilo još 883.000 zahtjeva, što je najviše od vrhunca migrantske krize 2015 i 2016.

Ukazuje se, međutim da sve to ne prikazuje u potpunosti izazove sa kojima se EU suočava, pošto je u njoj neki oblik privremene zaštite dobilo oko 4,4 miliona izbjeglih Ukrajinaca, koji ne moraju da traže azil da bi dobili pravo boravka.

Među tražiocima azila i dalje su sa 181.000 zahteva najbrojniji državljani Sirije, pri čemu je njihov broj u odnosu na 2022. porastao za 38 odsto. Slijede Avganistanci koji si podnijeli 114.000 zahtjeva, ali je to bilo 11 odsto manje nego 2022.

Procentualno je najviše porastao broj tražilaca azila iz Turske, za čak 82 odsto na 101.000.

U izvještaju se navodi i podatak evropske granične i obalne službe Fronteks, da je 2023. godine zabilježen najveći broj ilegalnih prelazaka spoljnih granica EU od 2016.

Najpoželjnija destinacija za potencijalne azilante i prošle godine je bila Njemačka u kojoj je sa 29 odsto podnijeta gotovo trećina svih zahtjeva primljenih u zemljama EU, odnosno 334.000.

U Njemačkoj je podnijeto više zahteva nego u Francuskoj (167.000) i Španiji (162.000) zajedno, koje su na drugom i trećem mjestu po broju zahtjeva.

Mađarska, iako zemlja sa 9,5 miliona stanovnika, ubedljivo je na začelju i prošle je godine primila samo 30 zahtjeva. Maleni Kipar je sa svojih oko 921.000 stanovnika primio 12.000 zahtjeva za dodjelu azila.

Gotovo petinu zahtjeva za azil u zemljama EU podnijeli su državljani zemalja koji su u EU doputovali legalno, kao regularni putnici, zahvaljujući tome što uživaju povlastive bezviznog režima.

Takva povlastica je na primjer poslije Bregzita dodeljena i državljanima Velike Britanije, a među tražiocima azila koji su imali tu vrstu beneficije najviše je bilo Venecuelanaca, Kolumbijaca i nešto manje Peruanaca. Velika većina njih azil je zatražila u Španiji.

Kada je riječ o Ukrajincima koji su dobili privremeno utočište i zaštitu u EU, u odnosu na broj stanovnika najviše ih je primila Češka, a slijede Bugarska, Estonija, Litvanija i Poljska.

Po ukupnom broju, najviše ih je međutim bilo u Njemačkoj (1,2 miliona) i Poljskoj (1 miliona).

EUAA se izvještaju ograđuje da je precizne podatke o porijklu tražilaca azila nekada teško ustanoviti, jer neki imaju državljanstvo koje se različitio tretira u članicama EU, kao što je na primjer slučaj sa raseljenim osobama iz Palestine, koju ne priznaju sve zemlje Unije.