Medojević: U siromaštvu živi 130.000 građana

„S tim u vezi, još 2014. godine imali smo primjedbu UN komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna prava – preniska primanja, premali broj onih koji su obuhvaćeni ovom zaštitom, neadekvatna socijalna politika umanjenja siromaštva među djecom i izostanak pomoći nezaposlenima, samo su neke od primjedbi koje nam je dalo više relevantnih međunarodnih organizacija. Pod socijalnim budžetom, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou, vode se stavke koje ne moraju nužno biti vezana za siromašne i tako izazivaju zabunu šire javnosti da se previše novca troši za socijalno ugrožene. A istina je, zapravo, suprotna: svega tri odsto budžeta koristi se za siromašne. Dječiji dodaci za svu djecu, naknade za žene sa troje i više djece, tuđa njega, invalidnina, naknade po osnovu rođenja, troškovi ishrane u predškolskim ustanovama, izdržavanje štićenika u domovima, troškovi prevoza… ne moraju biti vezani za siromaštvo, a spadaju u budžet za socijalu“, ističe Medojević.

Kao jedan primjer neprimjerene socijalne politike navodi iznos naknade po osnovu rođenja djeteta za lice koje je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i redovnog studenta od 107,82 eura mjesečno.

„Mi nemamo besplatno adaptirano mlijeko, niti dječiju hranu za najsiromašnije. Nemamo ni besplatnu užinu u školi, niti obuću i odjeću, kao ni školski pribor i udžbenike (nakon osnovne škole) za socijalno ugroženu djecu“, ukazuje Medojević.

Smatra da se mora mijenjati indiferentan odnos Vlade i resornih ministarstava, ali i lokalnih samouprava, prema socijalno ugroženima.

„Njih zvanično, po statistici (nastaloj putem upitnika), ima 20,1 odsto, a u realnom životu ih je mnogo više (popis je mogao biti način za dobijanje preciznih podataka, samo da je to interesovalo kreatore javne politike)“, naglasila je Medojević.

Poručuje da rješavanje pitanja siromaštva, posebno među djecom, mora biti prvi cilj Vlade.

„Servisi i intervencije koje bi smanjile efekte siromaštva i društvene isključenosti na najugroženije ne bi smjeli dalje biti odlagani. Linija siromaštva mora biti crvena linija ispod koje ne bi smio da živi nijedan građanin Crne Gore. Podsjetimo se da je linija siromaštva za jednu osobu po Monstatu 280 eura mjesečno, a za četvoročlanu porodicu 589 eura“, kazala je Medojević.

Prema njenim riječima, kada biste pitali nekog javnog funkcionera kakvo je stanje u socijali, dobili biste odgovor da je dobro.

„Da je manje onih koji su zatražili jednokratnu pomoć (iako znaju da je ne smiju davati tokom izbornih ciklusa i da ju je moguće dobiti maksimum dva puta u godini, a da iznos zavisi od raspoloživog novca), da je manji broj korisnika MOP (iako znaju da nisu ništa učinili da kriterijumi sticanja prava budu dostupniji)“, ukazuje naša sagovornica.

Ona upozorava da je kvalitet života najvećeg broja građana ugrožen.

„Trka sa cijenama je postala maraton. Realnog sektora skoro da nema, pa bi skoro svi da rade u državnim firmama ili javnoj upravi, jer je tu plata sigurna i dobra. Upravo ta “sigurica” donosi izborne rezultate onih na vlasti jer svi od svojih očekuju siguran lični dohodak. Skandalozna socijalna politika dovodi ljude koji nemaju prihoda u situaciju beznađa. Nema dovoljno obroka u narodnim kuhinjama, nema besplatnih namirnica i higijenskih sredstava, teško je školovati djecu čije porodice žive u nemaštini“, rekla je Medojević.

Kupovina na akcijama postala hobi

Banci hrane, kako ističe Medojević, svakodnevno se javljaju ljudi koji gube trku za preživljavanje.

„Nemogućnost da plate kiriju ili ratu kredita, troškove režija i da se prehrane zaokupljuje u potpunosti najveći broj građana. Nemogućnost da priušte kupovinu ljekova po uputu ljekara takođe je veoma prisutna, kao i dugo čekanje na preglede ljekara (i po četiri mjeseca). Neadekvatna ishrana, kao i stambeni uslovi, uz neuslovan radni ambijent, najčešće za posljedicu ima slabljenje zdravlja. Siromaštvo nije prisutno samo među nezaposlenima i bolesnima, već i među zaposlenima. Trka da se kupi najnužnije na akcijama po marketima postaje “hobi” velikog broja stanovnika Crne Gore. Zabrinjavajući je procenat ljudi koji se javlja NVO za pomoć za preživljavanje. S druge strane, država čini malo da takvo stanje promijeni“, smatra Medojević.

Nadvladali interesi manjine

Umjesto ciljane socijalne politike prema onima koji žive teško, Vlada se opredjeljuje za univerzalna rješenja po sistemu – svima pomalo. Takva politika ne vodi stvaranju radnog potencijala od danas djece a sjutra odraslih ljudi. Prihodi i primanja u porodici moraju odrediti udio pomoći (novčanih usluga) države i lokalnih samouprava, a ne univerzalna rješenja. Interesi manjine nadvladavaju opšte interese, tako da država poprima oblik mjesta za ugradnju i namještanje poslova za prijatelje, sa sve beneficijama kojih javni funkcioneri ne žele da se odreknu, zaključila je Medojević.