Nakon hapšenja Mijajlović na novu kompaniju prenio imovinu vrijednu preko 10 miliona eura

Prema podacima iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), kompanija „Easy T“ osnovana je 22. januara ove godine na adresi Studenska 2A u Podgorici, gdje se nalaze i ostale kompanije koje se povezuju sa Mijajlovićem, uključujući i „EASY DRIVE“ koja se navodi kao jedni vlasnik nove kompanije. “Easy T” je registrovana za poslove građevinarstva, a za izvršnog direktora postavljena je Mirjana Burzan koja istu funkciju ima i u kompaniji „EASY DRIVE“.

Podaci do kojih je došao Istraživački centar MANS-a pokazuju da je samo četiri dana nakon hapšenja Mijajlovića promijenjen statut novoosnovane kompanije „Easy T“ na način što je za 10,1 miliona eura povećan nenovčani ulog osnivača – kompanije „EASY DRIVE“.

U pitanju je oko 28.000 m2 zemljišta i oko 15.000 m2 poslovnih objekata u blizini nekadašnjeg kompleksa Titex fabrike u Podgorici. Podaci iz katastra pokazuju da se nova kompanija na ovoj imovini uknjižila 1. marta ove godine. Radi se o kompleksu koji je matičnoj kompaniji „EASY DRIVE“ pripao nakon presude Privrednog suda iz aprila prošle godine kojom je potvrđena odluka stečajne uprave Vektre da za devet miliona eura proda Mijajloviću pomenutu imovinu.

Aleksandar-Aco Mijajlović uhapšen je 19.januara 2024. godine i sumnjiči se za stvaranje kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta. Osim Mijajlovića, kao navodni članovi kriminalne organizacije uhapšeni su i Dejan Jokić, Zoran-Žuti Đukanović, Golub Vojinović, Dragan Backović, Milenko-Mića Rabrenović, Radoje Rabrenović i Mirko Mijušković.

Kako je nastala kompanija EASY DRIVE?

Matična kompanija „Easy drive“ osnovana je krajem 2007. godine od strane Srđana Ubovića, pod nazivom „Sergio“ i sa početnim kapitalom od pet eura.

Već naredne, 2008. godine, kapital je povećan za 40 hiljada eura, tako što je preko dvije komercijalne banke uplaćena po polovina tog iznosa. Tako je CKB banka izdala potvdu da je izvjesni Rajko Domazetović uplatio 15.000 eura, a nakon toga, još pet hiljada eura.

Drugu potvrdu je izdala Prva Banka Crne Gore, bez navođenja informacije ko je na žiro račun kompanije „Sergio“ uplatio još 20 hiljada eura.

Sredinom 2009. godine Srđan Ubović kompaniju bez naknade prepušta Veljku Lakušiću, koji ubrzo nakon toga u kompaniju unosi još 62.558 eura kao osnivački kapital. Zanimljivo je da je Lakušić pomenuti iznos uplatio preko Hipotekarne banke u nekoliko rata, od kojih je svaka bila ispod 15 hiljada eura kao maksimuma iznad kojeg su banke dužne da vrše provjeru klijenata i njihovih transakcija.

Već naredne godine kompanija dobija sadašnji naziv, „Easy drive“, a 2011. godine prelazi u vlasništvo Aleksandra Mijajlovića. U ugovoru na osnovu kojeg je vlasništvo nad „Easy drive“ prenijeto na Mijajlovića navodi se da je nominalna vrijednost kapitala kompanije 103 hiljade eura, te da mu je Lakušić prenosi kao poklon, bez naknade.

Posljednji dostupni finansijski izvještaj za 2022. godinu pokazuju da kompanija osnovana sa 5 eura posjeduje nekretnine vrijedne 6,3 miliona eura, te opremu vrijednu još oko 1,36 miliona. Kompanija „Easy drive“ zvanično ima 10 zaposlenih, a na kraju 2022. godine imala je akumuliranu neraspoređenu dobit od oko 4,8 miliona eura.

Milioni uloženi u luksuzna vozila

Kompanija „Easy Drive“ u posljednjih sedam godina za nabavku luksuznih vozila izdvojila je najmanje dva miliona eura. Podaci koji su bili dostupni Istraživačkom centru MANS, pokazuju da je jedno od najskupljih vozila, Lamborgini Urus, kupljeno krajem 2022. godine za iznos od 310.000 eura. Ova kompanija je uvozila i vozila sa posebnom zaštitom – takozvana blind-vozila, pa su tako sredinom 2021. godine nabavljena dva vozila marke Audi A8L i plaćena ukupno 250.000 eura.

Jedno od vozila koje je Uprava policije zaplijenila u prošlogodišnjoj raciji hotela Podgorica i za koje je tvrdila pripada Ranku Uboviću, stvarnom vlasiku kompanije „Bemax“, plaćeno je 212.000 eura i registrovano je na „Easy drive“. Radi se od crnom luksuznom terencu marke BMW XM, proizvedenom 2023. godine, a koji je Mijajlović uvezao iz Njemačke. Ovo i još nekoliko vozila je bilo oduzeto zbog sumnje da su bila ustupljena i nelegaln korišćena za akcije Specijalnog policijskog tima dok je na njegovom čelu bio Zoran Lazović.

Kompanija posjeduje najmanje dva vozila marke Rolls Royce. Jedan od njih, tip „Wraith“ kupljen je krajem 2015. godine za iznos od 280.000 eura, dok za drugi „Cullinan“ Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) nije dostavilo podatke Istraživačkom centru MANS-a. Njegova cijena na tržištu automobila se kreće oko 350.000 eura.

Još oko 220.000 eura Mijajlović je dao za nabavku tri vozila marke BMW koja su kupljena od kompanije Voli Motors koja je i zvanični zastupnik te marke za Crnu Goru. Radi se o dvije takozvane „petice“, i terenca X6 koji je plaćen 89.000 eura.

Podaci koje je Istraživački centar MANS-a dobio po Zakonu o slobodno pristupu informacijama pokazuju da je u vlasništvu „Easy drive“ do 2016. godine bilo i vozilo marke Bently Continental GTC, koje je prodato budvanskoj građevinskoj kompaniji „Modena gradnja“ za iznos od 125.000 eura. Iste godine je Mijajlović je za blizu 70.000 eura iz Njemačke uvezao sportski Audi RS 6 Avant 4.0 TFSI QUATTRO.

Vozila ove kompanije su prepoznatljiva i po personalizovanim registarskim tablicama koje su u natpisu sadržale naziv kompanije „Easy“. Dokumentacija koju je dostavio MUP pokazuje da su ove tablice prenošene sa vozila na vozilo u vlasništvu ove kompanije, pa su se one mogle, osim pobrojanih, vidjeti i na drugim skupocjenim vozilima poput Porsche Panamera, Mercedesa G i S klase, te Ferrarija.

Na zahtjev za slobodan pristup informaciji o tome za koji iznos je „Easy drive“ do sada oslobođen plaćanja poreza na uvoz automobila koje je ova kompanija navodno koristila za potrebe svog poslovanja, Uprava carina je odgovorila negativno. U svom odgovoru na zahtjev MANS-a, Uprava carina se pozvala na Zakon o carinskoj službi i konstatovala da traženi podaci predstavljaju „službenu tajnu“, a konkretno carinska deklaracija koja sadrži podataka koji se odnosi na obračun takozvanog ulaznog PDV-a.

Pored toga, Uprava carine je i sprovela zakonom propisani test štetnosti, nakon kojeg je konstatovano da „ne postiji preovlađujući javni interes za objavljivanja konkretne informacije iz razloga što ista osnovano ne ukazuje na korupciju, nepoštovanje propisa, nezakonito korišćenje javnih sredstava ili zloupotrebu ovlašćenja u vršenju javne funkcije“.