Alimentacije nema ni kad je sud dosudi: Kolašinac duguje 27.000 eura, supruga i djeca ne uspijevaju da naplate

Kolašinac živi na drugom kontinentu, povremeno dolazi u rodni grad, a država do sada nije našla način da obezbijedi da sudske odluke budu i sprovedene u djelo.

Priča njegove bivše supruge o tome kako je od 2012. godine, kada je brak zvanično razveden, bilo brinuti o troje djece bez podrške, jedna je od teških o samohranom roditeljstvu.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimetaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst pričao o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka za “Vijesti”.

Priča o bespoštednoj borbi da se djeci bude “i otac i majka”, da se godnama zaradi i bude prisutan i podrška “za dvoje”, da se nadomjesti materijalno i u psihološkom smislu to što otac ne kontaktira s djecom, a istovremno pred sudovima i u institucijama nastojati da dostigne pravdu. Zatim, i spoznati i poraznu činjencu da nekad i sudske presude nemaju moć da obezbijede djeci bar elementarna prava i spriječe njihovo kontinuirano zanemarivanje, a da država nema mehanizme i servise da bude podrška.

“Kad sam iscrpila sve mogućnosti na sudu, išla sam na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, i pored toga nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. On je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Tako su se ređale presude, dug rastao, a moja djece ni sada kad su punoljetna ne mogu dobiti ono što im je pripadalo i što im i dalje pripada”, kaže sagovornica “Vijesti”.

Ovih dana ima i muku više. Kuću u kojoj je godinama sa djecom bila podstanar, vlasnici prodaju, a ona drugog krova nad glavom nema. Iznos alimentacije sa kamatama, koju njena djeca nikad nijesu dobila, više je od polovine prodajne cijene kuće. Jedina imovina koju Kolašinka ima je, kako kaže, imanje u udaljenom selu, koje sada nastoji da proda i pokuša da prekine godine podstanarskog života.

Brojni problemi

U tome, ali i u drugim bitkama koje vodi, odnedavno joj pomaže NVO “Mama i ja”, udruženje koje je, zasada, jedino registrovano u Crnoj Gori za pružanje pravne pomoći i podrške samohranom roditeljstvu. Kako su iz te NVO kazali “Vijestima”, položaj samohranih roditelja, kako u Kolašinu, tako i u Crnoj Gori i regionu, nije jasno pravno prepoznata i definisana kategorija.

“Ta posebno ranjiva grupa je kroz nedaće života posebno hendikepirana nedostatkom institucionalne zaštite, kao i nedostacima i kolizijom normi koje uređuju samohrano roditeljstvo. U takvim okolnostima pravne nesigurnosti, samohrani roditelji se suočavaju sa brojnim izazovima, među kojima je neriješeno stambeno pitanje, nezaposlenost, diskriminacija prilikom zapošljavanja, diskriminacija na radu i u vezi sa radom, nasilje… Sve te i mnoštvo drugih okolnosti, pored materijalnog, proizvode i psihološki kolaps jednoroditeljskih porodica kojima je potrebna bezuslovna pomoć u svakom smislu riječi – od pravne i psihološke do materijalne”, objašnjavaju iz te kolašinske NVO.

Ističu da je neplaćanje alimentacije “jedan od težih oblika nasilja nad djecom – vid ekonomskog nasilja”. Pojašnjavaju da je u nekim slučajevima taj “ekonomski momenenat” čak i marginalan, koliko zanemarivanje samohranog roditelja i djece jednoroditeljskih porodica prizvodi “psihološki kolaps”.

Kako kažu, uvođenje Alimentacionog fonda za naše područje bila je veoma značajna novina.

Alimentacioni fond deblokiran

Alimentacioni fond je zasebna jedinica uspostavljena Zakonom o privremenom izdržavanju djece čiji je cilj da omogući da država reaguje u onim situacijama u kojima roditelj izbjegava zakonsku obavezu plaćanja izdržavanja. Na taj način obezbjeđuje se blagovremena isplata alimentacija samohranim roditeljima, a kasnije, koristeći zakonske mehanizme, refundira se od onog roditelja koji tu obavezu nije ispunio.

Nakon usvajanja Zakona o privremenom izdržavanju djece 2022. godine došlo je do brojnih poteškoća u njegovoj primjeni. Pojavilo se različito tumačenje pojedinih odredbi ovog Zakona, naročito u pogledu momenta sticanja prava na sredstva iz Alimentacionog fonda. Tako su pojedini Centri za socijalni rad donosili rješenja sa retroaktivnim dejstvom, koje je Zaštitnik imovinsko-pravnih odnosa Crne Gore tužbama osporavao.

Drugi su, međutim, insistirali na nekim dokazima za ispunjenost uslova za korišćenje sredstava iz Alimentacionog fonda koja nijesu striktno bila propisana zakonom, tako da su isplate u jednom mometu u potpunosti obustavljene. Kako bi se prevazišla situacija različitog tumačenja Zakona i obezbijedila pravna sigurnost, krajem marta inicirane su izmjene Zakona, pa se ponovo našao u skupštinskoj proceduri. Tek nakon skoro devet mjeseci, jednoglasno su usvojene izmjene i time je konačno odblokiran rad Alimentacionong fonda.

Fond je u petak obavio isplatu privremenog izdržavanja u ukupnom iznosu od 64.258 eura, a na osnovu 156 rješenja centra za socijalni rad kojima je priznato pravo na privremeno izdržavanje djece, saopšteno je iz Ministarstva finansija.