Bratonožići se u 21. vijeku bore za vodu, moguća blokada puteva

Kolijevka Šćepana Malog, dinastije Obrenović, vladike Nikolaja Velimirovića, pleme koje je vrhunac svoje slave i  hegemoniju u Brdima zadobilo u vrijeme vojvode Peja Stanojevog, danas se čini potpuno zaboravljeno. Iako su u davnim vremenima sela Bratonožića bila zaštićena carskim fermanom iz Stambola, godinama unazad svjedoče tešku sudbinu – raseljavanje brojnih porodica usljed nepostojanja osnovnog uslova za normalno životno funkcionisanje – nepostojanje vode.

U selu Klopot, kroz koje se prolazi starim putem od Bioča, u pitanju je zadužbina knjaza Nikole kojim je spojio Crnu Goru i Srbiju, dočekao nas je Milovan Ilić, domaćin koji se po penzionisanju vratio rodnom selu i obnovio imanje. Bavi se uzgojem stoke, zasadio je voćke, koje u ovom kamenjaru, kako nam saopštava, mogu da rađaju kao u sred Zetske ravnice. Ipak, da ostvare svoj puni rod sprječava ih nedostatak vode.

“Snalazimo se kako ko može, donosimo vodu bidonima sa Bioča. Dok su Kinezi radili auto-put, sa Pelevog Brijega smo koristili tehničku vodu da napajamo stoku ili zalijemo nešto od voćki ili baštu. Mi i dalje pijemo kišnicu, što je naročito u ljetnjim mjesecima kada i kamen gori veliki problem”, kazao je Ilić.

Milovan nam saopštava da je projekat za izgradnju vodovoda kroz Bratonožiće odavno napravljen, međutim do realizacije projekta od vitalnog značaja za ova sela još uvijek nije došlo.

“Komplet Bratonožići su, kao što je poznato, bezvodno područje. Gornji dio Bratonožića su prilikom izgradnje projekta vodovoda zaobišli, jer, kako su nam obrazložili tada iz Vodovoda, to će biti u planu čim se završi auto-put. Međutim i dalje nema ništa od toga. Kako su nam saopštili iz Vodovoda, iz godine u godinu prebacivana su sredstva namjenjena za izgradnju vodovoda za dio Bratonožića i to je iznosilo oko 233 hiljade određenih u budžetu za ova tri dijela – vodovod za Pelev Brijeg sa zaseocima Vilac, Preljubovica, Zmince i Kisjelica, i za sela Klopot i Potkrš, svjedoči za Televiziju Adria Milovan Ilić.

Nekada puna sela krševite i bezvodne oblasti omeđene Malom rijekom i Moračom borila su se uspješno sa demografskom erozijom i čuvala plamen na đedovskim ognjištima. Danas je sve manje stanovnika u Bratonožićima, a i oni koji bi se vratili selu, nemaju osnovne uslove za život. Zato bi voda značila mnogo za ovaj kraj.

“Mladi ljudi bi dolazili, oživjelo bi selo, država bi dala mogućnost nezaposlenima da privređuju i žive od proizvodnje. Od kako je auto-put prošao kroz naš kraj, dešava se često da ljudi traže da kupe plac u ovom kamenjaru. Najprije smo mislili da je to neki vid šale, jer im kažemo „ što ćete ovdje, kad nemamo vodu?, naveo je on.

Pripadnici plemena koje je za slobodu svog naroda i izgradnju države dalo sve – krv i znoj, ogorčeni su činjenicom da na samo 15-ak kilometara od Glavnog grada u 21. vijeku žive bez vode. Bratonožići su odlučni da i u ovoj borbi istraju.

Dragan Jovović, mještanin bratonožićkog sela Potkrš saopštava kako je obišao pola svijeta, a onda ispunio svoju davnašnju želju i u rodnom selu napravio svoju oazu mira, za koju kaže da mu je žao da će umrijeti ne nagledavši se ljepote svog kraja.

“Mi smo osuđenici bez vode. Voda je osnova života, pa čak i ljepote, osnovna potreba za život, a mi to nemamo. Mučimo se na svoj način, kako ko umije i kako ko može. Krivo mi jer smo nekako potcijenjeni kao pleme, a i mi pripadamo ovom prostoru, udaljeni samo 15 km od Podgorice. Iz korijena bi se promijenio život kada bi kroz naša sela prošao vodovod. Dešavalo bi se nešto, ljudi bi se vratili na svoja ognjišta. Da čovjek barem može da vodi osnovnu higijenu. Ovdje dolazi veliki broj ljudi, radi se, drži se stoka, posebno je ovčarstvo zastupljeno. Ima tu jedan komšija ima 400-500 ovaca. Njemu je osnovni problem voda. To vode što nam da nebo, sve je na kašicu – kad je najviše trebamo mi je nemamo”, zaključuje Jovović.

Mještani se i danas sa zahvalnošću sjećaju primjera kralja Aleksandra Karađorđevića, koji je naredio izgradnju bistijerni u selima Bratonožića prilikom posjete Crnoj Gori. Taj događaj koji se desio prije gotovo vijek i danas olakšava život u Bratonožićima.

“Kada je Njegovo Visočanstvo na svom putu ka Crnoj Gori prolazilo kroz Bratonožiće, na Pelevom Brijegu okupio se narod da ga dočeka. U razgovoru sa kraljem, mještani su tražili pomoć od njega, između ostalog da jedan dio preseli u Srbiju. Veliki broj porodica iz Bratonožića tada se preselio u Srbiju. Takođe, u znak zahvalnosti za junačko držanje u svim ratovima, kralj je naredio da se urade bistijerne za vodu u tri sela: Pelev Brijeg, koja je najveća, u Klopotu i na Vjeternik. Može se slobodno reći da je on jedini i zadnji koji je uradio nešto za Bratonožiće, osim toga što je knjaz Nikola izgradio put”, pripovijeda Milovan Ilić.

Naši sagovornici ističu da su sela Bratonožića najljepša tokom proljeća, kada se svi raduju kišama. Ipak, nivo vode u bistijernama vrlo brzo će početi da opada, a kamen da, usljed ljetnjih vrućina, gori. Zato je nezadovoljstvo Bratonožića veliko i opravdano. Najavljuju da će, ako predstavnici nadležnih institucija ne budu imali sluha za njihove potrebe, radikalizovati svoje aktivnosti u vidu blokade puteva.