Dio škola na primorju prebukiran zbog upisa učenika iz inostranstva

Prethodnu školsku godinu je pohađalo 4.500 učenika iz inostranstva, uglavnom iz Rusije, Bjelorusije i Ukrajine. Najviše, 3.200, ih je bilo u osnovnim školama, najčešće na crnogorskom primorju.

No, da će te cifre ove godine biti veće, pokazuje primjer osnovne škole “Mirko Srzentić” u Petrovcu, u kojoj je broj učenika za 50 odsto veći u odnosu na prošlu godinu.

Čak trećina njih je iz inostranstva, uglavnom iz Rusije.

Većina je upućena iz prebukiranih budvanskih škola, jer je Petrovac administrativno dio te opštine.

Sa problemom prebukiranosti škola suočio se i Robert Baredinov iz Rusije. Kćerku je uspio upisati iz drugog pokušaja, jer je prvo bio u školi gdje nije bilo mjesta.

“Imali smo sreće, deset minuta prije nego što smo došli, neko se ispisao iz osmog razreda, otvorilo se slobodno mjesto i mi smo ga ugrabili”, kaže Baredinov za RSE.

Dodaje da je procedura za strance jednostavna i da im treba “svega nekoliko papira”.

Upisi uz sporna dokumenta

Upiti za upis svakodnevno stižu i jedinoj budvanskoj srednjoj školi “Danilo Kiš”, u kojoj je prošle školske godine od 870 učenika, bilo oko 10 odsto inostranih, dominantno iz Rusije.

Bilo ih je i iz Bjelorusije, Ukrajine, Turske, te nekoliko učenika iz Italije.

Osim njih, koji će tu nastaviti školovanje, zahtjeva ima i za djecu porodica koje tek planiraju da se dosele u Budvu.

“Svi upisujemo poslednjih nekoliko godina, što je preporuka Ministarstva prosvjete, posebno djecu iz Ukrajine, koja je zahvaćena ratom”, kaže direktor Krsto Vuković.

Međutim, kada je riječ o državljanima Rusije, škole nemaju garanciju da ta djeca dolaze iz ratnih područja.

“Razne su dokumentacije u opticaju, neke po mom mišljenju vrlo sporne, možda čak i na nivou manipulacije, ali nemamo ovlašćenja da se bavimo istraživanjima zašto i kako, već smo po preporuci Ministarstva dužni da ih upisujemo”, kaže Vuković za RSE.

Dodaje da mnogi stranci tek ovih dana, pred sam početak školske godine, dolaze sa zahtjevima za upis, ne pitajući ima li mjesta u razredima za koje su zainteresovani.

Škole, naime, po propisima imaju ograničenja broja upisanih učenika. Maksimalan broj u razredu je ograničen na 28 i može se uvećati na 30, ali samo uz dozvolu Ministarstva obrazovanja.

Vuković problematizuje i pravila upisa za strance u odnosu na domicilnu djecu.

“Za našu djecu koja su ostala ‘ispod crte’ (neupisana) u junu i avgustu, a razred je već popunjen sa 28 učenika, moramo da tražimo saglasnost Ministarstva. Za strane državljane nema tih prepreka.”

Učenje bez znanja jezika

Zaposleni u obrazovnim institucijama se suočavaju sa još jednim problemom – većina stranih učenika ne zna jezik.

To utiče ne samo na postignuće te djece, već i na tempo savladavanje gradiva u cijelom razredu, a indirektno i na različite kriterijume prilikom ocjenjivanja.

“Ima roditelja koji smatraju da se time diskriminišu naši učenici, a daje veća šansa strancima, jer su za njih zbog neznanja jezika sniženi kriterijumi za ocjenjivanje”, kaže Ivana Kurtović, direktorka osnovne škole iz Petrovca.

Ruske škole na crnogorskoj obali

U većini evropskih država djeca moraju, do nekog stepena, prvo naučiti jezik zemlje u čiju školu se upisuju. U Crnoj Gori nema takvih pravila.

“Kod nas se masovno dešava da ne znaju jednu jedinu riječ, a mi smo dužni da ih uvrstimo u odjeljenje, da od prvog dana prate nastavu, a zapravo su samo fizički tu”, kaže Vuković.

Upravo je učenje jezika motivisalo i Roberta sa početka priče da upiše kćerku u državnu budvansku školu.

“Dosta mojih prijatelja i poznanika Rusa ni nakon više godina boravka u Crnoj Gori ne znaju jezik. I onda se ne prilagode, ne dođe do povezivanja sa lokalnim stanovništvom. I zato je po meni bolje da dijete ide u državnu školu, jer će brže naučiti jezik.”

Privatne škole

A privatne škole će i ove godine pohađati jedan dio djece stranaca koji žive u Crnoj Gori.

U Budvi postoji “Adriatik koledž”, sa nastavom na ruskom jeziku, koji je u junu imao 585 osmoškolaca.

Oni nisu odgovorili na pitanje RSE koliko ih je upisano u novoj školskoj godini.

Na njihovom sajtu piše da rade po “kombinovanom rusko-crnogorskom obrazovnom programu”. Na sajtu nema cijena školarine.

Osim na ruskom, djeca stranaca mogu se školovati i na engleskom jeziku u susjednom Tivtu, gdje već 13 godina radi internacionalni internat “Knightsbridge Schools International Montenegro”.

Učenici su uzrasta od tri do 18 godina. Godišnja školarina je od 10 do 12.000 eura, a imaju oko 200 učenika iz 34 zemlje.

Roditelji nezadovoljni jer se mijenjaju smjene i odjeljenja

Veliki priliv stranaca uticao je i na reorganizaciju nastave, što izaziva negodovanje dijela roditelja.

Zbog nedovoljnih prostornih kapaciteta, neke škole su morale nastavni dan podijeliti u tri smjene. Inače se uglavnom organizuju dvije smjene, prijepodnevna i popodnevna.

Mnogim roditeljima koji rade je neprihvatljivo da im djeca idu u školu u međusmjeni, ili da najmlađi mijenjaju dosadašnje vrijeme početka nastave.

“Zamislite dijete od osam ili devet godina koje treba da bude samo sve do 13 sati. Nemaju svi ‘baba i djed servis’, mnogi su doselili ovdje iz drugih gradova”, kaže za RSE Ivanica Pavličić, majka osmogodišnje učenice iz Budve.

Nezadovoljni roditelji nižih razreda budvanske osnovne škole “Stefan M. Ljubiša” su pokrenuli peticiju.

“Ovo je diskriminacija naše djece, kojom se narušava njihova dnevna rutina – redovna ishrana, učenje, bavljenje dopunskim aktivnostima i provođenje kvalitetnog vremena sa porodicom”, navodi se u peticiji.

Zbog prebukiranosti su savjeti roditelja svih budvanskih osnovnih škola još u martu tražili od Ministarstva prosvjete da riješi problem.

“Ali, nije se uradilo ništa”, kaže Pavličić.

Ministarstvo: Treba graditi škole

Na pitanje kako riješiti problem nastave u prebukiranim školama, iz Ministarstva prosvjete su za RSE naveli da je njihova strategija gradnja novih obrazovnih objekata.

“Razmatrana je i mogućnost izgradnje novih škola na jugu Crne Gore”, navelo je Ministarstvo, ali bez ikakvih dodatnih informacija gdje i kada.

Direktor Vuković ocjenjuje da nadležni ne pružaju dovoljno pomoći školama u suočavanju sa velikim prilivom stranih učenika.

“Ako je potreba zajednice da nužno svima izađe u susret, da ih upiše bez obzira ispunjavaju li uslove, samo zato jer su strani državljani, mislim da smo dužni barem da razgovaramo kako dalje”, apeluje Vuković.

U Crnoj Gori trenutno sa nekom vrstom boravka živi preko 90.000 stranaca, najviše Rusa, što je 15 odsto u odnosu na broj domaćih stanovnika.

Međutim, procjenjuje se da ima na desetine hiljada, mahom Rusa, koji čekaju da im se reguliše status u Crnoj Gori.

U međuvremenu, borave kao turisti. Po ovom osnovu u Crnoj Gori mogu boraviti 30 dana, nakon čega na kratko – dan ili svega nekoliko sati – napuste zemlju. Kada se vrate, stiču pravo na novih 30 dana.

Ne postoji ograničenje koliko puta je moguće ponoviti ovaj postupak.