Titova vila u Igalu, službeno nazvana Vila „Galeb“ jedna je od 33 koje su napravljene Titu širom bivše Jugoslavije. Za razliku od ostalih, ovo je bila jedina vila namjenjena za terapijsko liječenje maršala, a tek onda je služila kao predsjednička vila. Sagrađena je 1976. godine, a arhitekta je bio Milorad Petijević iz Herceg Novog. Zgrada ima 5.520 metara kvadratnih, park okolo ima 76.000 kvadrata i cijeli kompleks je završen za svega šest mjeseci.
Tito je u ovu vilu dolazio četiri puta tokom dvije kalendarske godine i svaki put je ostajao po mjesec do dva i može se reći da je bio jako često ovdje, navodi turistički vodič, Alen Filipović.
“U vili postoji jedan cijeli terapijski dio, ali, vila nije služila samo za liječenje nego i za vođenje jedne svjetske politike. Tito je odavde vodio veliku Jugoslaviju i primao je strane državnike. Tu je bilo Savezno izvršno vijeće, dolazili su strani gosti, danas možda neka zaboravljena imena, ali u to vrijeme i te kako značajna, kao što su Huari Bumedijen, predsjednik Alžira, Sirimavo Bandaranaike, premijerka Šri Lanke, a imena nekih gostiju koji su ovdje bili gosti i te kako su i danas aktuelna. To je, recimo, princ Čarls koji ga je ovdje posjetio 1978.goidine. Tada je bio princ Čarls, danas je kralj Čarls 3. tako da je ovo bilo i važno mjesto dešavanja svjetske politike. Ovdje je bilo svjetskih dešavanja, vodila se svjetska politika, dolazila su poznata svjetska lica. Nije mala stvar da jedan budući monarh dođe u malo mjesto kao što je Igalo i niko nije očekivao da će on postati monarh 40 godina nakon toga. Ovdje nisu dolazili samo političari, bili su tu i ljudi iz svijeta kulture, nauke, Prvi gost ovdje bio je Henrik Šering pijanista iz Meksika koji je održao cjelovečernji koncert kao prvi strani gost, kaže Filipović.
Kada maršal nije boravio u vili, ona je bila prazna. U njoj nije bilo gostiju ni posjetilaca, a osoblje je vodilo računa da vila bude spremna za Titov novi dolazak.
“Vila je u Titovo vrijeme imala oko četrdesetak zaposlenika, ne računajući obezbjeđenje i kada Tito nije tu boravio vila je bila prazna, nije bilo gostiju, ali su ti zaposlenici bili na stalnom stend baju. Držali su je čistom i spremnom da može da se otvori u bilo koje doba dana i noći, nakon vijesti da Tito dolazi, da li će to biti za sat vremena ili sutra, ona je morala u svakom trenutku biti potpuno spremna. Tito je ovdje dolazio iz medicinskih razloga 1975. godine i boravio je u Prvoj fazi Instituta Dr Simo Milošević i kada su vidjeli koliko mu prijaju i zapravo pomažu te terapije i ne samo terapije, nego i mikro klima i uopšte boravak na ovom području, tada i odlučuju da mu sagrade ovu vilu godinu dana kasnije, tako da je gotovo sigurno da mu je ova vila produžila život, a boravak u njoj olakšao tegobe koje je imao”, kaže Filipović.
Vila danas nema zvanično status muzeja, ali, praktično jedste muzej, služi za redovne i vanredne obilaske, svjedoči o jednom vremenu. Prije izbijanja korone to je bilo i mjesto kulturnih dešavanja koncerata klasične muzike, izložbi i drugih događaja koji su uvjek bili posjećeni. Atrium, unutrašnje dvorište ima jako finu akustičnost tako da je skoro idealno mjesto za koncerte klasične muzike koji su takođe bili prilično posjećeni. Korona je sve to, na žalost zaustavila, ali u Institutu koji je vlasnik vile kažu da će se potruditi da u narednom periodu ponovo pokrenu.
“Ovo je izvorni oblik vile. Ništa nije izmjenjeno, renovirano niti dograđivano. Namještaj unutra je u najvećoj mjeri originalan, kao i njegov raspored. Titovo kupatilo je urađeno od plavog granita i to je jedna od malo stvari koje nisu iz bivše Jugoslavije. Plavi granit je jedinstven i može se naći samo u Brazilu i nigdje više i jedini je granit plave boje, nije ofarban i nije uljepšan nego je onako kako jeste, izvorno. Što se tiče materijala tokom gradnje vile, skoro sve dolazi iz bivših Ju republika. Ono najbolje što je svaka republika imala, to je donošeno ovdje kao materijal, tako da je u tom smislu ovdje jedna Jugoslavija u malom. Tu je bijeli kamen koji opasuje zgradu, to je čuveni brački kamen. Kamen iz istog kamenoloma je korišćen i u dijelu gradnje Bijele kuće u Vašingtonu, zgrade Ujedinjenih nacija u Njujorku i td. Tu su neke vrste mermera iz Srbije, šankovi su iz Slovenije, dio luksuznog namještaja je takođe iz Slovenije i dijelom iz Bosne i Hercegovine, tepisi su iz Makedonije. Podatak koliko je koštala gradnja vile vjerovatno negdje postoji, ali do sada nije poznat javnosti”, navodi Filipović.
Postoji dosta anegdota iz Titovog vremena. Jedna od anegdota vezana je za prvi dan Titovog boravka u vili.
“Kada je ovdje prvi put došao izašao je na balkon da uživa u pogledu, a ispod zgrade je cijelom dužinom bilo zasađeno cvijeće u bojama jugoslovenske zastave. U ćošku su bile dvije palme, tek posađene i bile su visine do koljena. Tito je napravio komentar kako je to krasno i lijepo, ali one palme su smiješne i izgledaju kao cvijeće. Nakon tog komentara, nikako naređenja, povukao se na počinak i sljedećeg jutra je ponovo izašao na balkon i sada su te palme odjednom bile potpuno odraslo drveće. To je bilo čudo, nakon jednog njegovog komentara naveče, pronašli su palme, organizovali su transport, dovezli ih i presadili u toku samo jedne noći”, kaže Filipović
Jovanka je u vili boravila samo jednom, tokom njihove prve posjete u januaru 1977. godine.
“Bila je jednom i 1978. ali taj drugi put ne računamo jer je ostala umjesto cijelog boravka svega dva do tri dana, nakon čega se naglo vraća u Beograd sa svojim vozačem, bez nekog posebnog objašnjenja. To je vrijeme teorija zavjera, ali se mi ovdje držimo činjenica, a ne tih teorija zavjere. I uopšte, mišljenja o Titu su podjeljena i mi se držimo činjenica, niti ga branim niti ga kudim nego se uglavnom zadržavam na vremenu koje je on proveo u ovoj zgradi”, navodi Filipović.
Tito je i ovdje imao svoje rituale.
“Bio je poznat kao veoma tačan čovjek tako da je bez obzita na terapije, bez obzira na sve svako jutro bio je u svojoj kancelariji tačno u sedam sati dok jednom nije zakasnio, što dovodi do jedne anegdote, a vezana je za novinare. Novinari su već navikli da je on u kancelariji svako jutro u sedam. Svako pravilo ima i izuzetak, tako da je jednom zakasnio i baš to jutro se okupila grupica novinara da bi uradila mali intervju, međutim, to jutro se nije pojavio do 7.15 nakon čega je jedan novinar kroz šalu rekao ‘Kasnite druže predsjedniče’, a on se okrenuo i takođe kroz šalu rekao ‘Ne kasnim, bio sam na pauzi’, to mu je bio jedan od rituala, da bude u kancelariji svako jutro u 7 sati”, priča Filipović.
Ove godine zbog nekih tehničkih problema se malo kasni sa otvaranjem. Obično se vila za redovne posjetioce otvara početkom juna i za posjetu vili vlada veliko interesovanje domaćih posjetilaca, kao i gostiju iz bivših jugoslovenskih republika, ali i cijelog svijeta.
“Nadamo se da će se otvoriti jako brzo, a interesovanje je veliko i bilo je u malom ali konstantnom porastu prije korone. Od prošle godine osjeća se da se one godine od prije korone ponovo vraćaju u smislu broja posjete, a što se posjetilaca tiče, 50 odsto dolazi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, a drugih 50 odsto dolazi iz ostatka svijeta. Jugonostalgičari, ima tu raznoraznih. Tu je još jedna anegdota, jedna gospođa iz bivše Jugoslavijeje došla, a mi uvjek imamo upozorenje da se ne sjedi na namještaju, da se ne dira i ne pomjera, ali starija gospođa je i pored svih upozorenja kad smo došli u plavi apartman, u Titovu spavaću sobu legla na Titov krevet i puna nostalgije rekla nešto u smislu ‘E sad mogu i da umrem’, nije umrla, zamolili smo je da ustane”, priča Filipović.
U ljetnjoj rezidenciji Josipa Broza postoji kongresna sala koja je služila i kino sala. U njoj nisu bile samo sjednice predsjedništva već je svako veče puštan neki od njegovih omiljenih filmova, uglavnom kaubojci.
“Tu je Titova kancelarija, njegova omiljena, takozvana kamin sala, Titova lična trpezarija sa tapiserijom koju je radila Jagoda Buić, poznata umjetnica sa prostora bivše Jugopslavije. Tu su, isti kao što su bili prije više od 40 godina predsjednički apartmani roze i plavi, Jovankin je roze, a Titov je plavi, tu su i sobe za Titovu i Jovankinu ličnu pratnju, apartmani za goste ili visoke članove Vlade. Nakon svih tih smještajnih kapaciteta ide se na terapijski nivo. Taj terapijski nivo je glavni razlog zašto je vila i sagrađena, a glavni razlog zašto je vila sagrađena je liječenje. Specifična mikro klima ovoga mjesta, blizina mineralne vode i nalazišta ljekovitog blata sve su to bili razlozi za gradnju vile”. kaže Filipović
Na tom terapijskom nivou su i sve terapije koje možete naći i u Institutu Dr Simo Milošević, s tim što ova vila ima barem jednu terapiju više nego što ima čak i veliki Institut, a radi se o jednoj terapiji koja se naziva „škotski tuš“ koja je bila usko vezana za Titov glavni medicinski problem, a to je bila loša cirkulacija u nogama. ž
“U terapijskom dijelu je još i bazen sa pokretnim dnom, mala teretana, najmodernija ambulanta sa najsavremenijom medicinskom opremom. U najnižem nivou zgrade se nalaze tehničke prostorije i nuklearno sklonište, pošto je vila sagrađena u vrijeme hladnog rata, kada je i svaka zgrada morala da ima svoje sklonište.Tu je poseban akvarijum u koji su sedam dana prije Titovog dolaska donosili specijalnu vrstu ribe koja živi samo u apsolutno čistoj vodi i tako su merili i provjeravali kvalitet vode”, objašnjava Filipović.
U Titovoj vili snimani su djelovi filma Toma, scena takmičenja za mis Jugoslavije. Ovdje nema Titovih ličnih predmeta. Sve Titove lične stvari i sve što je bilo potrebno za njegov boravak donosili su iz Beograda, a po završetku boravka vraćali.
Tito je posljednji put u ovoj vili bio 15.aprila 1979.godine. Zadesio se u Herceg Novom u vrijeme zemljotresa i tada donio odluku da sve republike bivše Jugoslavije izdvoje novac za ponovnu gradnju zemljotresom porušenog primorja Crne Gore. Tada nije želeo da bude evakuisan, nego je zatražio da se pored vile podigne šator u kojem je prenoćio i tek narednog dana je sa Aerodroma Dubrovnik otputovao za Beograd.
Nakon Titove smrti jedan od najvažnijih sastanaka je bio 17. septembra1991. kada se za ovim stolom sastao lord Karington sa jedne strane, sa druge strane svi predsjednici bivših JU republika i to je bio jedini sastanak te vrste i to je bio pokušaj da se zaustavi nesretan rat na području bivše Jugoslavije.
Od Titove smrti 1980.godine Titova vila je bila zatvorena za posjetioce do 2007.godine. Kao izložbeni prostor radi od 2014. do 2021. kada zbog korone ponovo prekida sa radom. Uskoro će, kako kaže Alen Filipović, Titova vila ponovo otvoriti vrata za nove goste i postati mesto važnih dešavanja u kojima će učestvovati svjetski poznata imena iz svijeta muzike, kulture, nauke i zabave.
