FOTO – Navijač iz Velsa po treći put u Crnoj Gori: Davne 82. pratio utakmicu sa Jugoslavijom, vozom prevalio Evropu do Titograda

Obožava svoju zemlju i nacionalni fudbalski tim, pa mu nije bilo teško da tada, u decembru 1982. godine, prevali put od Velsa do Titograda i to – vozom.  Danas, nekoliko decenija kasnije, radi isto! Prati fudbalere gdje god da nastupaju, dok sanja o samostalnosti Velsa…

“Tih godina je bilo vrlo skupo letjeti. Do Crne Gore došli smo vozom. Iz Velsa smo putovali vozom do Londona, onda ferijem do Belgije, a potom ponovo vozom do Pariza, preko Milana, Ljubljane, Zagreba, Beograda do Podgorice. To je bilo dugo putovanje”, prisjeća se on.

Kaže da je sada Podgorica “ogroman grad” u odnosu na taj period.

“Tada nije bilo puno stranaca koji su dolazili o ovaj region. Pitali su se ko su ovi ljudi, gledali su u nas, bio je to priličan šok za lokalce…”, priča Kit.

Kaže da su tada došli samo zbog utakmice, a rezultat je bio 4-4.

“Naravno, nije bilo ni smještaja, a sada je sve lakše uz internet… Generalno, tako je bilo svugdje. Dođete u grad pa tražite smještaj. Bilo je mnogo teže. Ali bilo je to odlično iskustvo. Imao sam 20 godina. Sjećam se i da je voz od Beograda bio jako star. Sjećam i da smo na Željezničku stanicu u Beogradu stigli nakon duge vožnje. Odmah sam rekao prodavcu na stanici – daj mi osam hamburgera, koliko sam bio gladan. Eh, dobri dani”, smije se Kit.

Tada je, kako kaže, u Crnu Goru došlo pedesetak navijača Velsa, dok je posljednju utakmicu pratilo njih 700.

“Tačnije, oko 1,500 Velašana je bilo u Crnoj Gori, ali je njih 700 pratilo poslednju utakmicu. Sada je lakše, samo uzmeš let”, kaže naš sagovornik.

Hotel Podgorica im pomogao 

Keith priča da osamedesetih godina skoro niko u Crnoj Gori nije znao engleski jezik. Ipak, naši ljudi su im izašli u susret, kao i uprava hotela Podgorica.

“Ipak, snalazili smo se, rukama i znakovnim jezikom. Sada svi znaju engleski. Tada nijesmo mogli naći hotel jer nije bilo smještaja. Bio je hotel Podgorica, ali bilo je zauzeto, jer je ekipa Velsa bila tu smještena. Ali, iz hotela su bili divni prema nama, pa su nam dali da koristimo prostorije za osoblje. Bili smo im zahvalni, nijesu morali to da urade. I sledećeg dana kada je ekipa Velsa napustila hotel, mi smo ušli u sobe koje su koristili igrači”, priča on.

Bila je to, kako kaže, velika avantura. Ipak, ono što je najvažnije, kaže naš sagovornik, nije rezultat utakmice, već ljudi i nova prijateljstva.

Tako, objašnjava da je zapravo Crnu Goru posjetio do sada tri puta, dok je većina članova njegove “ekipe” makar jednom bila u našoj zemlji.

I obećavaju da će ponovo doći.

J.L.