Risan kao skriveni potencijal – kvalitetnim strategijama razvoja uz građanski aktivizam do bolje slike grada

Izložbu je otvorila Rišnjanka, politikološkinja Iva Malešević.

Ona je poručila da joj je izuzetno zadovoljstvo što je ovaj projekat ostvaren i što u gradu postoje mladi ljudi koji se interesuju za stanje i zaštitu baštine koja je u Risnu veoma bogata.

,,Pozivam i sve prisutne da čuvaju svoje nasljeđe, da ono što baštine u porodicama daju organizatorima na reprodukovanje i trajno bilježenje, kako ne bi sve to jednog dana nestalo ili ostalo zaboravljeno”, mišljenja je Malešević.

Prisutnima se obratila autorka Jelena Čečur koj je kazala da su izložbom željeli da aktuelizuju potrebu jasne strategije valorizacije kulturne baštine Risna i da pošalju apel donosiocima odluka da više pažnje i stručne opreznosti posvete ovom problemu u kom se Risan nalazi od zemljotresa 1979. godine do današnjih dana.

,,Kako izgleda danas Risan? Koji utisak pruža posjetiocu koji prvi put dođe u grad, a koji nije imao mogućnost da pročita nešto više o istoriji grada? Za sada jedini utisak koji može da stekne jeste da je u pitanju jedno malo primorsko selo koje je u fazi izgradnje u novo turističko mjesto. Iako ta izgradnja jeste u skladu sa ambjentalnom cjelinom, valorizacija baštine ostaje sa strane i čeka neka druga vremena. Možda i mi kao lokalna zajednica nismo dovoljno slali inputa donosiocima odluka kakav razvoj Risna želimo, međutim ovogodišnjim programom želimo da to i promjenimo.

Cilj nam je da podstaknemo lokalnu zajednicu da se aktivno bavi pitanjima razvoja svoje sredine. Nažalost, trenutna situacija očuvanja baštine nije na zavidnom nivou. Brojni predmeti koji su pronađeni tokom dosadašnjih arheoloških istraživanja već dvadesetak godina se čuvaju u depoima Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore i Upravi za zaštitu kulturnih dobara, bez jasne strategije države vezano za osnivanje jednog muzeja u Risnu u kom će se naći izloženi ovi brojni, vrijedni i neki i jednistveni predmeti. Lokaliteti koji su otkriveni na Carinama propadaju jer nisu dovoljno zaštićeni, a u njihovoj blizini nema čak ni sadržaja sa informacijama o lokalitetu, periodu, njegovom značaju…

Postoji i najava da se isti zatrpaju, jer za sada ne postoji vizija i pravi način njihove valorizacije. Čak i lokacije predviđene za buduća istraživanja na prostoru koje je bilo jezgro ilirskog i kasnije, rimskog grada, prijete da budu iskorišćene za druge svrhe poput dječijeg igrališta. O podvodnim arheološkim istraživanjima i valorizaciji tog područja nema ni pomena. Jedna od najznačajnijih zgrada u Risnu – palata kapetanske porodice Ivelić u fazi je propadanja. Prva linija arhitekture grada je urušena za vrijeme zemljotresa, a Dom kulture je još uvijek nedovršena građevina koja vidno narušava izgled grada. Zadužbina porodice Ljubatović s kraja XIX vijeka od 1979. godine je u ruševnom stanju.

Nemamo čak ni sređenu stazu koja bezbjedno vodi do vrha brda Gradina na kom se nalazi bogato arheološko nalazište – ilirska tvrđava, koja je kasnije služila i drugim vladarima ovog prostora sve do Austro-Ugarske. Osim što je arheološki vrijedna, ona je i vidikovac sa kojeg se pruža pogled na cijeli Risanski zaliv”, mišljenja je Čečur.

Ona je potom pojasnila koncept izložbe.

,,Segment ,,Risan – nekad” je predstavljen putem reprodukovanih fotografija Risna zabilježenih sve do 1979. godine koje smo pronašli u fondovima Pomorskog muzeja CG, Istorijskog arhiva Kotor, u kućama i škrinjama risanskih porodca – Čučak, Rundo, Mršić….. Ukupno 19 starih fotografija daje nam zajedničku sliku o tome kako je nekada izgledao Risan. Neki od vas to pamte, a neki i nismo uspjeli da zateknemo ovo što je prikazano na starim fotografijama” kazala je Čečur, dodavši da su te fotografije poslužile kao inspiracija fotografu Ranku Marašu za drugi segment izložbe da sa iste lokacije i iz istog ugla predstavi ,,Risan – sad”.

,,Ovo nije samo puko kopiranje nečijeg ranijeg rada, već se očito je fotografsko, dakle umjetničko i tehničko umijeće”, dodala je Čečur.
Ona je akcentovala da je cilj izložbe da se građani aktiviraju, zajedno usaglase kakav grad žele i kako treba da se on razvija. ,,Mislim da je za nas razvojni potencijal turizam i valorizacija kulturne baštine u turističke svrhe i to u odnosu na trenutni standard i kvalitet života u Risnu. Ali još je važnije da naše nasljeđe bez obzira na ovu materijalnu stranu koju donosi valorizacija, mora biti sačuvano samo po sebi. Dio je našeg kulturnog identiteta, nešto što se vjekovima čuvalo i stvaralo, a mi nikako ne smijemi biti oni koji to zanemarujmo ili uništavamo” mišljenja je Čečur.

Autor fotografija Ranko Maraš je kazao da mu je izuzetno zadovoljstvo što je imao priliku da svoj rad predstavi sugrađanima i da grad predstavi na način na koji ga on doživljava. ,,Mislim da moje forografije govore o ljubavi prema mjestu bolje nego što bih ja vama sada ovdje mogao riječima da iskažem”, poručio je Maraš.

Podsjetimo, centralni dio programa III Festivala etnološkog filma – FEF Risan 2024 trajaće do 3. septembra s početkom u 20 časova ispred palate Ivelić.

U okviru pratećeg programa, danas s početkom u 18 časova biće predstavljena publikacija ,,Porodica Kordić u Risnu”, autora Brana Kordića a o knjizi će govoriti arhivistkinja Snežana Pejović i antropološkinja Tamara Lepetić. Nakon toga uslijediće predavanje ,,Pravo miraza u kotorskom statutu iz 1616. godine” doktoranda pravnik nauka Janka Paunovića.