Selo smješteno ispod planine Vojnik: Praga ima 40 kuća i svega 11 stanovnika

Praga je selo bogomdano za uzgoj žitarica, voća i povrća i za bavljenje stočarstom. Pripada Mjesnoj zajednici Vidrovan i nalazi se od 800 do 1.000 metara nadmorske visine. Selo još uvijek nema vodovod, ali tu je izvor Studenac i zidani ublovi Runjavac, Kujovac, Jasikovac i Dedov ubao, te stajaće lokve Milankovac, Redžova lokva i Zminac u Vojniku, koji donekle zadovoljavaju potrebe za vodom. Početkom pedesetih godina prošlog vijeka Praga je dobila makadamski put koji prolazi kroz centar sela i vodi do seoske škole i crkve. Selo je struju dobilo sedamdesetih godina, a 1992. godine put je asfaltiran.

Autor knjige “Praga i Pražani” Batrić – Baćo Vukotić ističe da je na prvom popisu u Crnoj Gori 1890. godine Praga imala 230 pravoslavnih stanovnika i 21 muslimanske vjeroispovijesti. Vukotić ističe da i danas u ovom selu, kao nekada, ima 40 kuća, ali je problem što su kuće prazne.

“Danas u Pragi stalno živi samo pet-šest porodica, a 50-ih godina prošlog vijeka ovdje je stalno živjelo neuporedivo više porodica, sa dosta članova. Domaćini su držali na stotine ovaca, jer je Praga pravi raj za stočare. Ostalo je upamćeno da je 80-ih godina prošlog vijeka, domaćin Lazar Vukotić u stadu imao 450 ovaca. Poslije Drugog svjetskog rata, pojavom industrijalizacije, većina stanovnika Prage napustila je ognjišta, najviše ih je otišlo za Nikšić gdje su se zaposlili u tada brojnim fabrikama i preduzećima. I sada ima dosta porodica koje stalno ne žive ovdje, ali redovno održavaju porodične kuće i imanja”,  kaže Vukotić i dodaje da on Pragu iznad svega voli i da za nju živi.

Stanovnik Prage Milivoje Radulović kaže da je prije 70 godina rođen u zaseoku Igrišta, a kada je postao punoljetan i odslužio vojsku zaposlio se u nikšićkom “Metalcu”.

“Kada sam 2000. godine postao tehnološki višak i ostao bez posla, vratio sam se u svoj zavičaj. Teško se tada živjelo, imao sam jednu kravu i jedva sa porodicom sastavljao kraj s krajem. Danas, Bogu hvala, imam pet krava i pedesetak ovaca. Djeca su otišla svojim putevima, tako da ja i baba ostadosmo sami. Prije tri godine igrom slučaja, desela se nesreća i ja sam ostao slijep, tako da se sada sve svalilo na pleća moje supruge, i nije joj lako. Ostvario sam penziju, ali se od 450 eura ne može živjeti. Supruga proizvodi kvalitetan planinski skorup koji lako nalazi kupca, uglavnom sve što se proizvede odmah se proda”, kaže Radulović i podsjeća da je nekad u selu Praga bilo preko 4.000 ovaca.

“Ljeti ovdje ima nešto malo više čeljadi, a zimi samo u 5–6 kuća gori vatra. Imam kuću u Nikšiću, ali ovdje mi je najljepše. Mir i tišina kakva se ne može opisati, a ko hoće da radi može i da zaradi. Ne mogu se na selu zaraditi neke velike pare, ali može dosta da porodica normalno živi i da joj ništa ne fali2, aže Radulović.

Voda sa Vojnika ide u dva mora, a selo bez vodovoda

Član Odbora za poboljšanje uslova života u selu Praga Filip Vukotić kaže da je selo imalo nekoliko manjih izvori, ali su 1978. godine poslije velike bujice potoka Surdup i oni presušili, pa su mještani gradili bistijerene.

“Nadamo se pomoći Opštine Nikšić da se iskopaju bušotine i da se dođe do vode. Kada bi se napravio vodovod u našem selu, zemlja bi bila skuplja, a ljudi češće dolazili da prave vikendice i etno-sela. Malo je poznato da voda sa planine Vojnik ide u dva mora. Kiša i snijeg koji se slivaju sa južne strane Vojnika idu u rijeku Zetu, Moraču, Skadarsko jezero, Bojanu i na kraju u Jadransko more, a padavine koje se slivaju sa sjeverne strane Vojnika idu u rijeku Taru, Pivu, Drinu, Savu, Dunav i konačno u Crno more”, naglašava Vukotić.

Blažo Šarović navodi da je čitav život proveo u Pragi i živio isključivo od bavljenja poljoprivredom i stočarstvom. Ističe da je selo opustjelo i da će u njemu zimovati samo 11 čeljadi.

“Kada sam se 1963. godine vratio iz vojske, zatekao sam ovdje 200 “druga”, a danas nema skoro niko. I u ovo malo kuća što zimuje ovdje sve je to po jedno ili dvoje, nigdje troje nema u jednoj kući. Sve su to uglavnom staračka domaćinstva. Ja danas držim samo dvije krave, a nekada sam imao pun tor ovaca. Sadim malo krompira, samo za kućnu potrebu, a nekada sam vadio po sedam tona krompira. Godine i vrijeme čine svoje. Ove godine mi je falilo vode pa sam bio prinuđen da kupim jednu cisternu. Da nije pala kiša morao bih još jednu kupiti”, kaže Šarović.

“Prije nekoliko godina uz pomoć Ministarstva poljoprivrede obnovili smo Kujovac, staru seosku vodu koja ima zapreminu 450 kubika, tako da za moje domaćinstvo vode ima dosta i ne možemo biti žedni. Veliki broj kuća i vikendica još nemaju struju, a ja sam uz pomoć Ministarstva poljoprivrede nabavio solarne panele koji u potpunosti zadovoljavaju sve potrebe mog domaćinstva za električnom energijom. Nedavno je u Pragu došla komisija koja je ustanovila da su zaseoci Igrišta i Stupovi idealni za postavljanje solarnih panela i proizvonju električne energije”, naglašava Milivoje Radulović.