Svaki četvrti nastavnik trpi nasilje, ugled i položaj prosvjetara ozbiljno narušen

“Ako nema zakonske reakcije, sve je ovo šuplja priča, mora da postoji institucionalna reakcija društva. Škola mora da bude bezbjedna sredina za sve koji tamo radimo. To bi bio uslov o kom ne smije da se pregovara”, kaže Petar Špadijer iz Prosvjetne zajednice.

No, to što je danas učestalo u učionicama, ranije je bilo izuzetak. U mimohodu između prošlosti i sadašnjosti izgubilo se poštovanje, a autoritet je izblijedio.

Psihološkinja Adriana Pejaković kaže da smo uvijek imali nastavnike koji su uspjeli da taj autoritet održe motivacijski i pozitivnom disciplinom.

“I to je super. Nažalost moram da kažem imali smo i nastavnike koji su koristili onako više prisilu. E sada kada je oduzeta ta poluga prisile nad učenicima, navike, ne znam, kažnjavanja ili čega i tako dalje, onda se tu sada nekako s tim novim modelom ne snalazimo”, kaže Pejaković.

Profesor u penziji Manojlo Vojvodić kaže da je kao profesor imao poštovanje od đaka i roditelja, isto kao i oni od njega.

“Kad sam prolazio ulicom i mi, profesori, učenik se sklanjao s puta i nazivao nam dobar dan ili dobro jutro i tako dalje. Međutim, danas toga nema. Danas bi roditelji oči izvadili profesoru samo da im ne dira dijete, da mu ne traži ocjenu”, kaže Vojvodić.

Sve kreće od roditelja, tvrdi Vojvodić. Zato roditelji i nastavnici moraju da rade zajedno kako bi zaustavili neprihvatljivo ponašanje.

Pejaković kaže da, ukoliko su naša djeca nasilna i adolescenti, to više govori o nama kao društvu i nama kao odraslima.

“Mi u društvu imamo sad to i nekakve negativne autoritete u društvu za djecu, i nekakve youtubere, i dosta nasilnih igrica, i prosto djeca pokupe jako puno agresije, onda su tu i roditelji i nastavnici, ali i roditelji kao primaran agens socijalizacije, dužni da usmjeravaju djecu i da im jednostavno pomažu da djeca izgrade nekakve drugačije modele”, kaže ona.

Špadijer ističe da ljudi koji ulaze u učionicu moraju da budu obučeni u oblasti koju predaju i nizu pristupa pedagoških i metodičkih.

“Da oni sami obezbijede sebi rejting u učionici. Nažalost, svjedoci smo da u učionicu ulaze dosta ljudi koji nisu u prvom redu sa pedagoških smjerova”, navodi on.

A pedagozi znaju da je sankcionisanje neprihvatljivog ponašanja mjera koja daje rezultate. Ukoliko to izostane, obrazovni sistem postaje nesigurno okruženje.