Uskoro kamere u školama: Balans između zaštite podataka i bezbjednosti djece

Projekat se realizuje u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Agencijom za zaštitu ličnih podataka.

“Izrađeni su nacrti pravilnika i sva potrebna dokumentacija, sve u cilju obezbjeđivanja bezbjednosti učenika i zaposlenih i čuvanja državne imovine”, kaže Slavica Čapunović Dragović iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija.

Ovu inicijativu ministarstva pozdravlja Udruženje roditelja.

“Dobro je da se konačno krenulo sa tim da će se uskoro i desiti. Ono što jeste dobra stvar da će se neke situacije koje su se dešavale upravo na mjestima gdje dolazi do sukoba među djecom kao što su hodnici, kao što je dvorište školsko, biti na ovaj način pokrivene, vodeći računa o privatnosti djece u određenim situacijama. S te strane mislim da je dobar potez i da je dobro što će škola imati tu vrstu podrške, jer znam da su se do sada žalili da nemaju mogućnosti finansijskih da to i obezbijede”, ističe izvršna direktorka udruženja Roditelji Kristina Mihailović.

Pozitivne reakcije stižu i Srednje ekonomske škole u glavnom gradu.

“Zaštita zaposlenih kao i državne imovine kroz ovakve mjere koje se odnose na situacionu prevenciju obezbijediću unapređenje nivoa bezbjednosti i neophodne zaštite”, saopštili su iz te škole.

Za postavljanje videonadzora u školama mora biti ispunjen pravni osnov, potvrđuju o Agenciji za zaštitu ličnih podataka.

“Da dođemo do onoga što se zove balans između zaštite podataka o ličnosti i bezbjednosti naše djece. To ne smije po učenicima, ne smije po zbornicama, ne smije tamo gdje stvarno može da vrijeđa privatnost”, kazao je Muhamed Gjokaj iz Agencije za zaštitu ličnih podataka.

Ko može pristupiti sistemu videonadzora ukoliko dođe do neželjene pojave i šta u slučaju zloupotreba?

“Zakonito čuvanje jeste do jedne godine. U slučaju ako dođe do te sporne situacije, ti se snimci izuzimaju da i u nadležnim organima policiji i tužilaštvu”, navodi Gjokaj.

Nacrti pravilnika i sva potrebna dokumentacija proslijeđeni su osnovnim i srednjim školama u zemlji, koje odlučuju da li će prihvatili predlog ili ne. Prema nalazima istraživanja Zavoda za školstvo, skoro svaki drugi učenik u Crnoj Gori u školi je bio svjedok nekog oblika nasilja među učenicima. Većina nastavnika po mišljenju učenika ili uopšte ne reaguju na nasilje, ili imaju odloženu reakciju usmjerenu na kažnjavanje nasilnika, a ne na zaštitu žrtve.