Kolumna
Šangajska organizacija za saradnju stvorila više prilika za današnji višepolarni svijet
Šangajska organizacija za saradnju stvorila više prilika za današnji višepolarni svijet
Na samitu Šangajske organizacije za saradnju, koji se ove godine održava u glavnom gradu Kazahstana, Astani, biće prisutni brojni predsjednici država članica, među kojima su i kineski, Si Đinping i ruski Vladimir Putin. Si Đinpinga je već 2. jula dočekao na aerodromu u Astani, kazahstanski predsjednik, Kasim Žolmart Tokajev. Radi se o 24. sastanku na vrhu Savjeta Šangajske organizacije za saradnju, koji se održava u Kazahstanu, a Kina će preuzeti rukovođenje ŠOS-om i biće domaćin ovog okupljanja sljedeće, 2025. godine.
Uzgred, Si Đinping je već par puta bio u Kazahstanu, sa kojim Kina ove godine treba da obilježi 32 godine uspostavljanja diplomatskih odnosa.
Njihovo, kinesko-kazahstansko prijateljstvo je u dobrim rukama i, siguran sam, da će i ubuduće jačati. U prilog tome govore i brojni planovi dva države i njihovih rukovodstava, posebno oni koji se odnose na Pojas i put, inicijativu kineskog predsjednika od 2013. godine. Kazahstan je ogroman po površini (neki kažu kao čitava zapadna Evropa) i njegova teritorija je jednostavno nužna za “Novi put svile”. Mreža željeznica i auto-puteva ide baš kroz kazahstansku teritoriju. Bez toga se ne bi mogao ni zamisliti dolazak mnogih roba iz Azije u Evropu i obrnuto.
Šangajska organizacija za saradnju je slika i prilika današnjeg, višepolarnog svijeta, koji je oličen i u BRIKS-u plus! I dobro je da je tako. Što više ideja, utoliko vise uvažavamo različitosti i međusobno poštovanje, koje treba da se nalazi u samoj srži demokratičnosti u međunarodnim odnosima. Bez obzira na izgled, snagu i veličinu učesnika. To je pravilo koje nikada ne treba kršiti. “Neka cvjetaju svi cvjetovi” i ne treba uopšte da bude važno odakle su. A može se postizati međusobna korist svuda, regionalno i vanregionalno, ne samo u Ujedinjenim nacijama, i nikako sa mišlju o dosegnutim geopolitičkim prednostima. Takva razmišljanja mogu upropastiti sve i biti glavni uzrok sumnjičenja učesnika. Zato je i okupljanje u okviru Šangajske organizacije za saradnju veoma bitno i, nadam se, uspješno.
Mislim da je vrijedno nešto reći o tome kako je nastala Šangajske organizacija za saradnju. Razumije se, već njeno ime govori u kom gradu je nastala prije skoro četvrt vijeka. Tačnije, ŠOS su osnovali 15. jula 2001. g. Kina, Rusija, Tadžikistan, Uzbekistan, Turkmenistan i Kirgizija.
Dakle, prije skoro četvrt vijeka! Kao da su znali šta će se danas događati i koliko će se svijet brzo mijenjati! A, veoma se mijenja.
Danas je i Iran član ŠOS-a (od prošle godine), prije toga su Indija i Pakistan dobile članstvo u ovoj organizaciji, a ima još zemalja koje su se kandidovale za članstvo. Jedna od tih zemalja je Belorusija, koja će od danas biti punopravna članica, a slovi kao veoma bliska Rusiji. Upravo 3. jula proslavlja svoj Dan pobjede nad njemačkim nacizmom.
Ne zaboravimo da se rat vodi u Ukrajini, na evropskom tlu i da je Ruska federacija jedna od strana u sukobu. Ne može se poreći da se time utiče i na sastav i razmišljanja u ovoj međunarodnoj organizaciji, koja sve više, polako postaje, poput BRIKS plus, redovno okupljanje opšteg tipa.
Vođe Kine i Rusije, Si Đinping i Vladimir Putin, se ove godine u Astani sreću drugi put (poslije majske posjete Pekingu šefa ruske države). To je ono sto se ne sviđa pojedinim u Evropi i sjevernoj Americi, mada se radi o razgovorima, koji su bas poželjni u današnje vrijeme. Što više debata, to manje rata!
Narendra Modi, novi/stari predsjednik vlade Indije nije na skupu, ali najavljuje se njegova skora zvanična posjeta Moskvi.
Uvjeren sam da skupovi ovog tipa ne mogu štetiti ciljevima Povelje Ujedinjenih nacija, u koju, nadam se, svi vjerujemo. Uostalom, nije bez značaja da se, poslije susreta Si – Putin (na marginama glavnog sastanka ŠOS-a u Astani) naglašava da nijedan susret nije usmjeren da šteti bilo kojoj trećoj zemlji, niti se zbog toga sastaju. Radi se o slobodnim okupljanjima istinito nezavisnih zemalja koje odlučuju o svojoj sudbini, bez pritisaka sa strane. Sve što je prinudno, ne može biti i trajno.