Slučaj koji je uznemirio Francusku: Šta kažu optuženi za višegodišnje silovanje jedne žene

Nagla tišina zavladala je sudnicom u Avinjonu kada su uključena tri ogromna televizijska ekrana, postavljena visoko na tri zida.

Moglo je da se osjeti da se prisutni pripremaju za ono što slijedi.

Na sumornom suđenju o nevjerovatnim optužbama za dugogodišnje drogiranje i silovanje Žizel Peliko, prikazani su pažljivo napravljeni kućnih video-snimci čiji je autor njen muž, Dominik Peliko.

Na tim snimcima, koje je Peliko pravio i sačuvao na kompjuteru, u dokumentu obilježenim sa “Zlostavljanje”, vide se scene napastvovanja njegove bivše žene Žizel tokom čitave decenije.

A sve je organizovao upravo Dominik Peliko.

Pedeset muškaraca optuženo je za njeno silovanje nakon što je njen muž drogirao i ostavio besvjesnu u bračnom krevetu.

Sada 72-godišnja, Žizel Peliko, odrekla se prava na anonimnost da bi bili objelodanjeni svi detalji onoga čemu je bila izložena.

Njeni advokati su insistirali da se snimci zločina prikažu u sudnici.

Iako je sudija ranije rekao da će onima „osjetljive prirode” biti dozvoljeno da izađu, jedan advokat iz pravnog tima Žizel Peliko rekao je da su mnogi odlučili da „pogledaju silovanju pravo u oči”.

Mnogi od muškaraca koje je angažovao njen bivši muž preko interneta insistiraju da ne smatraju da je ono što su činili silovanje.

Dominik Peliko je sjedio iza staklenog panela, zguren na stolici.

Sjeda kosa mu je bila uredno podšišana, lijeva ruka podignuta da bi blokirala pogled na ekran.

Žizel Peliko je sjedjela na suprotnoj strani sudnice, glave naslonjene na zid, očiju povremeno zatvorenih.

Lice joj je bilo bezizražajno.

Ne ekranu, u maltene potpunoj tišini, moglo je da se vidi kako krevetu prilazi nizak, blijedi muškarac samo u plavom donjem vešu i crnim čarapama.

Kamera je podrhtavala dok ga je pratila.

Iza muškarca, na lijevom boku ležala je žena, skoro potpuno gola, na zgužvanoj bijeloj posteljini.

A onda, bez montaže, bez bilo kakvog zamagljivanja, započeli su seksualni činovi.

Povremeno, kasnije na snimku, jasno ste mogli da čujete kako žena hrče.

U sudnici je izgledalo kao da Dominik Peliko objema rukama prekriva uši.

Godinama je u hranu i piće njegove žene stavljao ljekove protiv anksioznosti, od kojih bi ona gubila svijest i koji su ozbiljno narušili njeno zdravlje.

Ovaj i drugi snimci, prikazani u sudnici na insistiranje Žizel Peliko, glavni su argumenti tužilaca.

Kažu da su svih 50 muškaraca koji su prihvatili onlajn pozive Pelikoa da posjete njegov porodični dom u selu Mazan, blizu Avinjona, morali da budu svjesni da je njegova supruga bila bez svijesti.

Stoga su, nastavili su, morali da budu svjesni i da ona nije dobrovoljni partner u nekoj vrsti seksualne igre u kojoj se samo pretvara da spava.

Zato su sigurno namjeravali da je siluju, zaključuju tužioci.

Ali niz advokata odbrane i njihovi klijenti to pokušavaju da ospore.

Muškarac vidljiv na ekranu na ovom konkretnom snimku bio je 43-godišnji stolar, u sudnici oslovljavan kao Vensan S.

Pognute glave, skrećući pogled od ekrana, taj muškarac je stajao u sudnici u zasebnom prostoru ograđenim staklom.

„Da li priznajete činjenice slučaja teškog silovanja za koji ste optuženi?”, pitao je predsjedavajući sudija Rože Arata – prijatna figura sa velikim bijelim brkovima.

„Ne”, odgovorio je Vensan S.

Njegovo objašnjenje, izloženo uz česta zastajkivanja, svelo se na nedovoljno jasnu pretpostavku da, budući da mu je Dominik Peliko rekao da je njegova žena dobrovoljni partner u seksualnoj igri, on o čitavoj stvari više nije previše razmišljao.

U tom trenutku je Žizel Peliko napustila sudnicu na nekoliko minuta, rekavši: „Ne mogu da podnesem tog čovjeka.”

Vensan S. je priznao da je iskustvo bilo „čudno” i da nije ličilo ni na šta drugo što je iskusio sa drugim parovima.

A opet je dodao: „Nisam rekao sebi: ovo ne ide kako treba… Ne mislim previše o drugim stvarima u tim trenucima.”

Međutim, poslije razgovara sa majkom i advokatima, i gledajući kako se odvija suđenje, Vensan S. je rekao da je počeo bolje da razumije francuske zakone, značenje silovanja i težinu vlastitih djela.

„Sada kada mi je rečeno kako su se događaji odvijali, jeste, djela koja sam počinio se svode na silovanje.”

„Da li ste svjesni da je Žizel Peliko bila žrtva vaših djela?”, pitao je sudija.

„Da.”

Dominik Peliko je priznao sve optužbe protiv njega.

Izvan sudnice, advokat koji je zastupao drugog optuženog, napravio je razliku između Pelikoa i drugih.

„Danas je jasno da je namjera Dominika Pelikoa bila da ublaži vlastitu odgovornost povlačenjem za sobom 50 drugih muškaraca. Žizel je žrtva. Pitanje je da li su drugi bili saučesnici ili su na prevaru bili uvučeni da učestvuju”, rekao je Pol-Rože Gontar.

I dok su neki optuženi priznali silovanje, drugi su tvrdili da su razgovarali ili imali interakciju sa Žizel Peliko u spavaćoj sobi.

„Dakle, postoje sive zone u ovom suđenju”, nastavio je Gontar, istakavši činjenicu da je Peliko već izmontirao snimke, što znači da su isječeni dokazi koji bi potencijalno mogli biti od koristi za odbranu.

„On je odabrao šta želi da sačuva. Birao je kadrove, ali neka vas to ne zavara. Svi kažu da je on veoma manipulativan čovjek. Mnogi od optuženih su mislili da je to slobodniji projekat ovog bračnog para, ali su potom otkrili da je to zapravo bila zlokobna i kriminalna šema koju je osmislio muž. Pitanje danas je kad su oni shvatili da nešto nije u redu, a to se razlikuje od optuženog do optuženog. Često se postavlja pitanje – zašto nisu otišli? Nije tako lako otići u trenutku kad ste suočeni sa očigledno dominantnom ličnošću, u situaciji u kojoj ste nagi i snima vas kamera”, dodao je advokat.

Na deset minuta vožnje od sudnice, u kućici u predgrađu Avinjona, još jedan optuženi koji je već svjedočio na suđenju, pristao je da govori za BBC pod uslovom da ostane anoniman.

Muškarac, bolničar po profesiji, predstavio je sebe kao „žrtvu Dominika Pelikoa”.

“Bio sam prestravljen… Bio sam praktično instrument. On je bio taj koji mi je rekao: ‘Uradi to.’ Rekao sam sebi, ovaj čovjek nije normalan, on je psihopata. Ovo je zasjeda, zamka. Ubiće me u ovoj kući”, ispričao je optuženi.

Taj muškarac tvrdi i da je Žizel Peliko „reagovala na milovanja… počešala bi se koordinisanim pokretom”, što ga je navelo, kako kaže, da povjeruje da je svjesna i da se samo pretvara da spava.

Kad sam mu sugerisao da on prosto želi da predstavi sebe kao žrtvu da bi izbjegao odgovornost, odgovorio je da nije tako.

Kritikovao je, iznova i iznova, način na koji se vodi suđenje, na navodne „kvazifeministkinje” i na „histeriju” koju su stvorili mediji.

Govoreći s ubjeđenjem, ali povremeno jecajući, uporno je tvrdio da on nije silovatelj.

Međutim, priznao je: „Nikad sam sebe neću smatrati nevinim u ovom slučaju. Uvijek ću u sebi osjećati krivicu. Znam to.”

Planirano je da suđenje u Avinjonu traje još mnogo nedjelja, a presuda će biti izrečena u decembru, neposredno pred Božić.

Samo je polovina optuženih do sada bila pozvana da svjedoči, ali je ovaj slučaj već razotkrio, do najsumornijih detalja, sve užase koje je prošla Žizel Peliko i njenu izuzetnu hrabrost u odluci da se odrekne prava na privatnost.

Slučaj je osvijetlio i dugogodišnje rasprave o francuskim zakonima i stavovima prema silovanju i do koje mjere se ženin dobrovoljni pristanak smatra ili treba da se smatra, faktorom na sudu.

Mnogi od muškaraca su priznali da su počinili zločin i, poput Vensana S, čak se i izvinili Žizel Peliko u sudnici, ali su i insistirali da, budući da nisu namjeravali da počine silovanje, ne treba da budu proglašeni krivim.